Oko sedam desetljeća zgrada na Starom gradu, kolokvijalno zvana “žitnica”, nije bila otvorena za javnost, sve dok u srijedu Gradski muzej Varaždin (GMV) nije otvorio njezina vrata za brojne znatiželjnike, koji su jedva dočekali da prošeću istim hodnicima kojima su nekada prolazili plemenitaši iz obitelji Erdődy.
GMV-u je ovo velik razlog za slavlje jer će upravo tu zgradu dobiti na čuvanje i korištenje, naročito zato što im se muzejska građa u dosadašnjim prostorima već popela „preko glave“. Vijest je naročito usrećila Mirana Bojanića Morandinija, ravnatelja GMV-a.
- Svi muzeji počivaju na tri stupa, na muzejskoj građi, djelatnicima i muzejskim prostorima. Stoga je ovih dana vrlo svečano, veselo i radosno u Gradskom muzeju Varaždin - rekao je.
Gotovo izgubljeni
Tijekom svih tih desetljeća za žitnicu se brinuo Državni arhiv u Varaždinu, a u njemu je arhivska građa bila spremljena od 1938. godine.
- Te je godine Grad Varaždin donio odluku da se arhivska građa pohrani upravo u žitnici. Najvrednija građa nastala je između 1209. i 1850., a u njemu su se čuvali i gradski zapisnici iz 15., 16. i 17. stoljeća i arhiv obitelji Erdődy - rekao je ravnatelj Državnog arhiva Damir Hrelja.
Varaždin je gotovo ostao bez te iznimno vrijedne građe sredinom prošlog stoljeća, kada je Državni arhiv u Zagrebu zaželio da žitnica bude njihova podružnica dok se ne bi stvorili prostorni uvjeti u Zagrebu, kamo bi se građa iz nje preselila.
- To je tada izgledalo kao realna opasnost jer je Zagreb bio jedini grad u kontinentalnoj Hrvatskoj koji je imao arhiv. Međutim, stvar je spasio Opći zakon o državnim arhivima, kojim je Varaždin dobio svog arhivista Mirka Androića – dodao je Hrelja.
Državni arhiv u Varaždinu od tada je koristio žitnicu i sad, nakon 66 godina, izlazi iz nje, ali bez previše tuge i žaljenja.
Nije idealno
- Uvjeti nisu idealni, imali smo problema s vlagom i mislim da će nam u novim prostorima čak biti bolje - rekao je.
Naime, Državni arhiv ovime nije ostao bez prostora, već je preseljen u veliki prostor vojarne u Optujskoj ulici.
Miran Bojanić Morandini posjetiteljima je rekao da su upravo oni, odnosno njihovi roditelji te djedovi i bake, zaslužni za to što postoji muzej, jer prvu građu za postave nisu dale nikakve institucije i službe, nego varaždinski građani.
- Gradski muzej od tada samo raste i raste, stoga nam je želja uključiti vas i osluškujući vaša htijenja pripremati buduće izložbe - najavio je.
Treba naglasiti da je objekt žitnice prije dvije godine prvi put arhitektonski snimljen, što znači da do sad uopće nisu bili poznati nacrti prostora, a stručnjaci Hrvatskoga restauratorskoga zavoda iz Zagreba otada istražuju čemu je zapravo služila ova „žitnica“.
„Žitnica“ - obrambeni objekt
Jedna od konzervatorica Hrvatskoga restauratorskoga zavoda iz Zagreba, Daria Škarpa Dubreta, na otvorenju je rekla nešto više o istraživanjima u objektu.
- Istraživanja su bila dosta teška, naročito u prizemlju, jer su zidovi bili prekriveni katranom i cementom, zbog čega smo morali angažirati građevinsku tvrtku. Trenutačno smo utvrdili da su se na jednom pročelju nalazile strelnice za kosi hitac, koje su prilagođene ratovanju vatrenim oružjem u 16. stoljeću. Pouzdano znamo da je u zapadnom dijelu barokni sloj i da su u prošlom stoljeću drvene međukatne konstrukcije zamijenjene armirano-betonskima. Pretpostavka je da je žitnica služila kao obrana od ulaska u sami Stari grad. Nikakve definitivne zaključke više ne mogu reći, sljedeće godine planiramo arheološka istraživanja – zaključila je konzervatorica.
