Blagdan svete Katarine, koji se slavi 25. studenoga, u tradicijskoj kulturi označava kraj jeseni i početak zime. To potvrđuje i dobro znana izreka: Sveta Kata, snijeg na vrata!
Kako ističe Tibor Martan, dipl. etnolog, blagdan svete Katarine - Katalenje, bio je izrazito "ženski blagdan", tj. žene bi toga dana prekidale s radom oko svojih svakodnevnih poslova vezanih uz izradu, pranje i održavanje domaće pređe i odjeće. Toga dana nije se smjelo šivati, odnosno koristiti iglu, a naročito se izbjegavala uporaba preslice i kolovrata.
Posebno se pazilo da se kotač kolovrata slučajno ne pomakne pa se kolovrat znalo stavljati na mjesto za koje se vjerovalo da će to uspjeti osigurati. Najčešće se kolovrat stavljano na tavan tj. "naiže". Prema vjerovanju, nepokretanjem kotača kolovrata iskazivala se osobita čast svetoj Katarini koja je bila mučena razapinjanjem na kotaču s oštricama. Brojne seljačke obitelji posjedovale su svete slike, kipe, svetice na kojima je svetica prikazana sa zlatnom krunom, palmom i drvenim kotačem koji vrlo nalikuje kotaču kolovrata.
Na blagdan sv. Katarine običavalo se za objed priređivati pečenog purana ili puricu. Tradicijski jelovnik je propisivao da se upravo na svetičin blagdan zakolje po prvi put ovogodišnji puran ili pura kako bi se isprobala kvaliteta mesa za nadolazeći božićni objed. Žene koje su nosile ime svetice nastojale su, uz purana, prirediti i kolače od dizanog tijesta poput "zdiganjki" i salenjaka kako bi mogle ponuditi čestitare koji bi im dolazili čestitati imendan pjevanjem prigodnih čestitarskih pjesama. Ukoliko je gazdarica procijenila da je puran preslab, tada se započelo sa "šopanjem", odnosno nasilnim hranjenjem drugih jedinki. Purane se običavalo šopati kuhanim krumpirom, ali i orasima.
- Oko blagdana sv. Katarine završavala bi i jesenska sezona vjenčanja koja je započela blagdanom Svih Svetih, a prestali bi i odlasci u "snoboke", tj. prošnju – napomenuo je Tibor Martan.
