- Bilo hladno i snijeg skoro do koljena. Pješke smo išli do crkve. U ondašnje vrijeme bilo je to normalno – prisjeća se Josip Lacković (81) iz Lovrečana, koji je sa suprugom Ljubicom (75) proslavio dijamantni pir. Naime, prije 60 godina, 6. siječnja, crkveno su se vjenčali u Margečanu, a prošle su subote obnovili zaruke svečanom misom u crkvi Blažene Djevice Marije u Radovanu.
”Našli se na paši”
Kako kažu ovi veseli sugovornici, tada se slavilo dva dana, a svadba od 40-ak uzvanika smatrala se velikim veseljem. Najprije se išlo k mladoj i tamo se slavilo jedan dan, a nakon toga k mladoženji, gdje se slavilo drugi dan. Na pitanje kako su se našli, sa smješkom odgovaraju da su se našli “na paši”.
- Tako je to tada bilo. Nisu se zabave pravile svaki vikend, nismo hodali po feštama da bi mogli upoznati djevojke. Jedino su se dečki znali sastati u kafiću, ali opet, tamo je bilo nemoguće pronaći curu jer u ondašnje vrijeme djevojke nisu zalazile u kafiće – objašnjava Josip, dodajući da se takav čin smatrao sramotnim.
Do susreta je došao gotovo slučajno.
- Ja sam nosio ocu, koji je radio u rudniku, hranu za vrijeme pauze, a Ljubica je ganjala purane po livadi – šali se sugovornik, napominjući da je od onda zbog svoje Ljubice krenuo na svetu misu u Margečan, ali nisu zajedno hodali na misu, već su se samo s daljine “pogledavali”.
Prilika za nešto više ukazala se kada se udavala Ljubičina sestra. Naime, kako je njezin mladoženja bio iz susjednog sela zamolio je Josipa da mu bude djever, a to je, kako kaže Josip, njemu itekako odgovaralo jer je znao da će i Ljubica biti sestri djeveruša.
- Bila mi je to prilika da joj se napokon približim – prisjeća se Josip.
Dodaje da ju je tada, nakon nekog vremena, pričekao ispred škole. Išli su sami preko livade i onda ju je pitao hoće li se udati za njega na što je ona pristala.
Uskoro su se vjenčali pri matičaru jer o ono vrijeme mladi nisu godinama hodali jedan k drugome kao danas, već su se odmah morali ženiti.
- Ja sam imala samo 17 godina dok Josip 22 i majka me nije pustila k njemu sve dok se nismo oženili – prisjeća se Ljubica, dodajući da je samo za pola godine bila svadba i u crkvi.
Danas nije lako...
Nakon svadbe Josip je otišao u vojsku u kojoj je proveo dvije godine, a nakon povratka iz vojske u Austriju gdje je radio 20-ak godina. Ljubica je za to vrijeme odgajala petero djece, bavila se poljoprivredom i držala sva četiri “stupa kuće”.
Supružnici Lacković danas za brakove kažu da se ne mogu uspoređivati s ondašnjima jer situacija je tada ipak bila drugačija, ali recept za dugoročnu bračnu sreću je u međusobnom poštivanju, bez obzira na probleme.
- Za ljubav treba puno poštovanja i treba uvažavati međusobna mišljenja. Bitno je da se supružnici čuju, ako jedan možda i nije u pravu treba nekad i prešutjeti nepravdu. Ne smije se samo po svom raditi - savjetuju supružnici Lacković, koji danas imaju devetero unuka i 14 praunuka.
Za današnje brakove kažu da je mladim ljudima teško. Nakon naporna posla dolaze doma svi napeti jer užurbani život stvara dodatan stres, pa nije ni čudo da se onda brakovi raspadaju. Bračni parovi dolaze doma psihički opterećeni, a još su tu i djeca koja traže svoje.
- Nije im lako. Nekad je život bio mirniji, bez žurbe. Istina, bilo je teško raditi, ali nije bilo toliko stresa - slažu se sugovornici, dodajući da im je danas, nakon toliko godina, najvažnije da još mogu pomoći svojima, vesele se unucima koje čuvaju i to im je najveće zadovoljstvo.
