Sagorijevanje na poslu narušava mentalno zdravlje u vidu depresije, bezvoljnosti, apatičnosti i osjećaja bespomoćnosti, a može biti okidač za depresivni poremećaj. Broj dana bolovanja zbog depresije je u porastu, a stres na radnom mjestu povezuje se i s najčešćom dijagnozom zbog koje su radnici odsutni s posla - lumboishialgičnim tegobama i problemima u lokomotornom sustavu.
Istaknula je to dr. Irena Stipešević Rakamarić, zamjenica ravnatelja županijskog Zavoda za javno zdravstvo, na predavanju “Zdravlje i radna produktivnost - kako prepoznati i spriječiti sindrom sagorijevanja na poslu” u sklopu konferencije “Zdravlje na radnom mjestu” održane u Županijskoj palači. Pojasnila je da je stres stanje koje zapravo trebamo kako bismo se adekvatno suočili i pobjegli od životno ugrožavajuće situacije.
- Međutim, mnoge situacije u životu percipiramo kao životno ugrožavajuće iako one to zapravo nisu, no pokrenule su istu reakciju. Sve kreće iz našeg mozga koji luči hormon ACTH povezan s budnošću, i koji stimulira nadbubrežne žlijezde da luče puno adrenalina i kortizola, koji pak utječu na visoki krvni tlak, tahikardiju, dakle na krvožilni i srčani sustav. Dolazi do problema u probavnom traktu, poput gastritisa i sindroma iritabilnog crijeva. Stimulira se i jetra da pretvara glikogen u glukozu, što je razlog povišenog šećera u krvi i na kraju, dijabetesa tipa 2 - pojasnila je.
Usto, stres utječe i na imunološki sustav, pri čemu je važno napomenuti i povećani rizik za pojavu malignih bolesti. Stres utječe i na privatnu sferu, na seksualnost, odnosno smanjenje libida, erektilnu disfunkciju, bolni snošaj i slično. Utječe i na naš izgled, ali i na psihičke poremećaje zbog kojih se povećava konzumacija legalnih ili ilegalnih sredstava ovisnosti. Javljaju se i ovisnosti o društvenim mrežama, kockanje...
- Osobe koje su sklone sindromu sagorijevanja nisu lošiji radnici. To su zaposlenici koji imaju visoka očekivanja od sebe, skloniji su konfrontaciji, spremniji su izraziti svoje mišljenje, boriti se za sebe i za ono što znaju da je dobro, kompetitivni su i možda malo kompulzivni. Ako su dobro usmjereni, jako su dobri i produktivni radnici. Međutim, to ih u nekim trenucima može i izolirati kao konfliktne osobe i skloni su sagorijevanju jer ne mogu ispuniti ta očekivanja od sebe. To su i zaposlenici koji naginju perfekcionizmu, kojima posao nikad nije dovoljno dobro obavljen, što može biti dobro jer uvijek teže usavršavanju i većoj kvaliteti rada, ali ako su u poziciji voditelja, to isto očekuju od drugih, koji nisu perfekcionisti - rekla je dr. Stipešević Rakamarić.
To su i zaposlenici koji osjećaju da se njihov rad i trud ne cijene i da su preopterećeni poslom.
– Rizik od sagorijevanja stvara i konflikt uloga na radnom mjestu, međuljudski konflikti, ali i nedostatak predvidivih i jasnih rezultata. Za to je s jedne strane odgovorno rukovodstvo, ali s druge strane postoje i poslovi u kojima se rezultati ne vide u kratkom roku i takvi su poslovi izuzetno frustrirajući, osobito za osobe koje očekuju brze rezultate - napomenula je.
Kako prepoznati problem i što učiniti pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...