- Božić je nekada bio blagdan obitelji. Toga dana išlo se isključivo na svetu misu. Narod se držao izreke: “Za Božić i tič i miš imaju mir!”, stoga se na Božić nije posjećivalo ni rodbinu ni susjede - otkriva naš poznati etnolog Tibor Martan o tome kako se nekad slavio Božić, kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista.
Iako je u današnje vrijeme komercijalizacija uzela maha, tradicionalni običaji, poput kićenja božićnog drvca na Badnjak i odlaska na polnoćku zadržalo se do danas. Martan podsjeća kako je nekad proslava Božića započinjala povratkom s polnoćke i blagovanjem mrzletine (hladetine) te hranjenjem stoke.
- Bilo je rašireno vjerovanje da stoka u božićnoj noći progovara ljudskim jezikom, a tijekom božićne noći u kući je redovito s ukućanima boravio i pas kako ga coprnice ne bi uhvatile i na njemu jahale - kazao je Martan.
Darivanje na Božić bilo je rašireno među mladićima i djevojkama doraslima za ženidbu. Mladić bi djevojci koja mu se posebno sviđala poslije mise polnoćke darovao crvenu jabuku, zvanu božićnica.
- Međutim, na samo božićno jutro bilo je rašireno darivanje vode. U zdenac iz kojeg su obitelj donosile vodu potrebnu za sve životne potrebe i stoku trebalo je ubaciti skroman dar. Kako je u pravilu posao donošenja vode bio ženski posao, to darivanje su izvodile žene. One bi vodu blagoslovile te uz nju izmolile prigodne molitve te joj poželjele da nikad ne nestane. Poslije blagoslova i molitve, u “zdenec” bi žene bacale priređeni dar, sol ili jabuku - pojasnio je.
Puni stol
Za Božić su naši preci nastojali imati puni stol. Za božićni doručak jela se mrzletina i devenice. Za božićni ručak, obed, pripremala se reska jušica od rezanca, kuhana kokoš, hren, guska ili purica s mlincima i salata od zelja. U ranim poslijepodnevnim satima odlazilo se na misu večernjicu. Iza večernjice ispred crkve i na pijacu susjedi, rodbina i prijatelji međusobno bi si čestitali Božić, a krsni kumovi i mladići bi darivali zetiće i djevojke crvenim jabukama božićnicama ili pisanikama.
