4. prosinca 2018., nastavnik Tehničke škole iz Čakovca, nakon sustavnog maltretiranja i nereagiranja sustava, gurnuo je dvojicu učenika. Dan ranije, javnost je saznala kako je učeniku Treće ekonomske škole u Zagrebu, prosvjetna inspekcija, uvažavajući žalbu roditelja, poništila ukor razrednoga vijeća, izričen nakon što je stolicom udario kolegicu iz razreda. Osim što je poništila ukor, inspekcija je otišla korak dalje.
Razrednicu je uputila na tečaj komunikacije (?!). Tom istom, problematičnom učeniku, na kraju je prošle školske godine, inspekcija poništila 4 negativne ocjene. Apel 40-ak nastavnika Treće ekonomske škole ministrici Divjak, nije značio ništa.
Poništene su ocjene, poništen je ukor. Glas nastavnika ponovno je zanemaren, piše Tamara Šoić na nastavnici.org
Početkom listopada ove godine, učenik srednje škole u Varaždinu, verbalno je i fizički nasrnuo na vjeroučitelja. I prije tog incidenta, učenici i nastavnici škole imali su pritužbe na ponašanje tog učenika, ali tek nakon fizičkog napada na nastavnika, učenik je isključen iz škole.
Ovo su samo neki od primjera nasilja u školama. Ima ih bezbroj. Dovoljno je uguglati «nasilje u školi» i čitatelj će biti zasut događajima iz crne kronike.
Nasilje caruje u hrvatskim školama.
Žrtve smo svi.
I nastavnici i učenici.
Krivaca je više, ali mogu se objediniti jednim imenom – sustav!
Sustav koji uključuje političare i nadležno ministarstvo, sustav koji je omogućio nasiliniku da svoje mjesto pod suncem nađe upravo u odgojno-obrazovnom prostoru.
Taj je isti sustav osmislio svu silu pravilnika i zakona koji će odnjegovati i poticati budućeg zlostavljača.
Jer ako mladiću s početka priče, sustav omogućuje završetak školovanja bez ikakavih sankcija zbog nerada ili zlostavljanja kolegice iz razreda – njemu i ne preostaje ništa drugo nego njegovati ulogu zlostavljača koju je odabrao.
Istovremeno, prosvjetna inspekcija čiji bi rad trebao biti transparentan (jer javnost zanima ime i prezime prosvjetnog inspektora koji je učeniku poništio negativnu ocjenu i napad stolicom) čini sve kako bi primijenila sve te nebulozne zakone i pravilnike, ne vodeći pritom nimalo računa o stvarnom stanju.
Njihov je zadatak – izvršiti i provesti zakon, a samim tim preuzimaju ulogu krivca i postaju produžena ruka onih koji stvaraju taj kaos.
O slučaju Franje Dragičevića, obaviještena je ministrica Divjak.
Ministarstvo je osudilo incident. Nije naznačeno koji incident osuđuje ministarstvo. Onaj koji se odnosi na sustavno omalovažavanje nastavnika ili puknuće nastavnika pred mirovinom?
U školu je poslana inspekcija. Ona će sada, kako to već inspekcija radi, pregledati sve, donijeti rješenje u kojem će najoštrije kazniti nastavnika ne uzimajući pritom u obzir okolnosti i kontekst svega.
A ako je igdje kontekst bitan, bitan je u ovom slučaju. Uzet će u obzir samo konačan rezultat svega, nastavnikov obračun s učenikom, ne postavljajući pitanje kako je do toga uopće došlo.
Kakav je to sustav koji dopušta razularenoj masi iživljavati se nad nastavnikom kojem je istovremeno svezao ruke i koji u svom očaju ne može ništa drugo do puknuti?
Do ovoga nije smjelo doći, ali stvoreni su preduvjeti da se ovakve i slične strahote događaju svakodnevno.
Nastavnici su postali glineni golubovi koji čekaju svoj odstrel.
Kad će se on dogoditi – samo je pitanje vremena.
Nastavnik Franjo Dragičević, nažalost postaje metafora za sve nas.
Jer svi smo mi Franjo, ako ne danas, onda sigurno sutra.
Zaustavite nasilje u školama konkretnim potezima.
Odgojna mjera mora imati svoj smisao, funkciju i cilj.
Odgojna mjera mora odgajati pojedinca, a ne, svojom neučinkovitošću, poticati njegovu agresiju.
I ne zgražajte se nad incidentima.
Učinite sve što je u vašoj moći da do njih ne dođe.
U protivnom, Školu za život, pretvorit ćete u Školu za goli život!
