Pandemija koronavirusa ostavila je traga u svim područjima života, pa tako i sportskim aktivnostima kod djece. Osim što se u protekle dvije godine smanjuje broj onih koja treniraju u sportskim klubovima, profesori tjelesne i zdravstvene kulture na satovima u školama primjećuju sve veći pad motoričkih i funkcionalnih sposobnosti kod svojih učenika. No, i prije pandemije situacija nije bila baš bajna, upozorava Dubravka Kunić, profesorica tjelesne i zdravstvene kulture u Gospodarskoj školi Varaždin i članica Upravnog odbora Udruge kineziologa Varaždina i Varaždinske županije te Upravnog odbora Hrvatskog kineziološkog saveza.
- Situacija je mogu slobodno reći - alarmantna. Nekada su djeca bila puno aktivnija, više su boravila izvan kuće, bilo je i više sportskih klubova u čiji su se rad mogli uključiti. Danas se sve to promijenilo i taj sjedilački način života dolazi na naplatu, a tome je u posljednje dvije godine pridonijela pandemija koronavirusa zbog koje se i nastava održavala online - kaže profesorica Kunić koja već 30 godina predaje nastavu tjelesne i zdravstvene kulture.
Ističe kako je u školama sve više djece koja ne mogu odraditi redovni program nastave iz tjelesnog.
- Program nastave tjelesne i zdravstvene kulture u 30 godina doista se puno promijenio i prilagodio kako bi ga učenici mogli uspješno savladati. Isto tako, pratimo trendove, uvodimo nove aktivnosti u redovnu nastavu poput vježbi pilatesa ili fitnessa, a na školi imamo i malu teretanu koju učenici slobodno mogu koristiti. Dakle, možemo reći da djeci doista dajemo sve “na pladnju” jer nije cilj imati samo dobru ocjenu iz tjelesnog, nego shvatiti da je samo redovito vježbanje, uz koje naravno ide pravilna i zdrava prehrana, važno za njihovo zdravlje. Program nastave tjelesne i zdravstvene kulture jako se promijenio u 30 godina te je napravljen tako da ga svi, koji su fizički zdravi, mogu odraditi. Međutim, evidentno je da su motoričke sposobnosti djece, brzina, eksplozivnost, snaga i ravnoteža, drastično pali kod učenika, a da ne govorim o funkcionalnim sposobnostima, primjerice trčanju. Nekada smo u sklopu redovnog programa imali trčanje na šest minuta, međutim umjesto tog testa funkcionalnih sposobnosti uvedeno je trčanje na 600, 800 i 1000 m u zavisnosti u dobnoj skupini. Nažalost, danas su rijetki i oni koji uspijevaju u kontinuitetu otrčati 800, odnosno 1000 metara, što je predviđeno nastavnim programom prema CROFIT normama. Osim onih koji treniraju i aktivno se bave sportom - upozorava profesorica Kunić.
No nije samo problem u motoričkim i funkcionalnim sposobnostima djece...
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
