U vremenima kada su mlade djevojke sanjale o lakšim poslovima, Anka Rihter iz Trnovca svoj je život započela u sasvim drugačijem okruženju – među ugljenom, prašinom i škripom rudarskih kolica. Danas, u 92. godini, s osmijehom se prisjeća djetinjstva bez radija i televizije, rada od jutra do mraka i života u kojem se snaga mjerila upornošću, a ne godinama.
Posao koji danas mnogima zvuči nezamislivo obilježio je njezinu mladost. Ko iz topa odgovara - tamo sam provela šest godina, šest mjeseci i 27 dana, radeći u tri smjene i obavljajući teške fizičke poslove.
– Pripremala sam drva koja su išla u šaht, donosila vodu za radnike, kopala zemlju, a kolica s ugljenom koja bi izašla iz jame vozila sam na separaciju – prisjeća se...
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
