- Gospon, slobodno pogledajte i pitajte što vas zanima, odgovor je besplatan - govorio je Jozo Miličević potencijalnom kupcu koji je sa zanimanjem u četvrtak razgledavao njegov alat na štandu na starom sajmištu na Banfici, poznatijem kao “stara krama”. Jer kod Joze na štandu nema čega nema od alata: vojničke, tesarske, vatrogasne, zidarske sjekire, štihače, lopate, vile...
- To sve vam je starinski kvalitetni alat kojeg ja restauriram, nemam ništa kinesko. Došla mi je jednom gospođa koja je htjela kupiti srp, ali joj je 50 kuna bilo previše. Uzeo sam isti takav srp, samo kineski, smotao sam ga i pokazao joj ga. To ne vrijedi ništa. Ovo je sve kvalitetno i čvrsto, pogledajte, da s ovom sjekirom udarite po kamenu, ništa joj ne bi bilo – uvjeravao nas je Jozo iz Ivanovca koji je svakog četvrtka i subote redoviti prodavač na sajmištu na Banfici.
- Osim kad je kiša i snijeg, onda me nema jer tako vam je to na sajmu, čim je više sunca, više je ljudi i kupaca – govori nam Jozo.
Od akcija do garancija
I doista, prošlog tmurnog i oblačnog četvrtka na “staroj krami” na Banfici bilo je više prodavača nego kupaca. Ipak, oni koji su došli “muvali” su se oko štandova, hvatali akcije i pogađali za cijene.
- Isto vam je i u Čakovcu, i u Koprivnici, plac je prazan kad je kiša ili vjetrovito, samo što je ovdje, da vam budem iskren, jedan od najljepših sajmova u Hrvatskoj. Imate klupe, sve je čisto, garantiram vam, boljeg sajma od ovog nema – priča nam iskusni Jozo iza kojeg su već 22 godine obilazaka i prodaje na sajmovima.
- A i kupovna moć ovdje je daleko bolja, moram to reći. Kao što kaže ona narodna, bogati plaćaju račune, a siromašni znaju matematiku. Razlika između sajma u Čakovcu i Varaždinu je u tome što su Međimurci naviknuti kupovati samo novo, a Varaždinci traže kvalitetu – otkrio nam je prodavač sa “stare krame”, rodom iz Bosanske Posavine, koji je za vrijeme rata došao u međimurski Ivanovec.
- Ja sam vam baš tipični, pravi Bosanac, visok 170, težak 90 kilograma, vjeroispovjest katolička - smije se Jozo i dodaje kako ga je jednom jedan svećenik iz Slavonije pitao kako to da je došao baš u Međimurje u kojem ima puno Roma. - Ja mu kažem neka samo dođu, u mene je uvijek prazna kanta - smije se.
- Nije vam tu baš neka zarada, ali kao što je rekao naš poznati Nobelovac Ivo Andrić, čijih sam knjiga puno pročitao, čovjek je najsretniji kad radi posao koji voli. Ja se lako prilagodim, ali osjetiš da je u narodu “sve tanje”, sve manje novaca. Ljudi prodaju, bore se za opstanak, ima puno penzionera jer neki dinar sastrane uvijek dobro dođe - kaže Jozo
Više čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
