Ratni pripadnici specijalne jedinice policije PU varaždinske „RODA“, prisustvovali su na svečanom obilježavanju 32. godišnjice vojno redarstvene akcije „Plitvice“ kojom je srpski agresor započeo otvoreni rat prema Republici Hrvatskoj i u kojoj je život izgubio Josip Jović, 22-godišnji dobrovoljac, Prvi hrvatski redarstvenik, pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Rakitje. Svečanost obilježavanja održana je ispred spomen obilježja prvom poginulom redarstveniku na Plitvičkim jezerima.
Josip Jović je hrvatski dragovoljac iz Aržana koji je 5. kolovoza 1990. pristupio postrojbama MUP-a, a prije pogibije odlazi i na terene u Pakrac i Petrinju. Burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata i prijetnje bile su sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine, i bilo je jasno kako je rat za neovisnost i obranu Hrvatske neizbježan. Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe MUP-a, čije su specijalne postrojbe predstavljale jezgru buduće HV-a.
Kao prva žrtva Domovinskog rata Jović je stradao na Uskrs 1991. godine obavljajući policijske zadaće čuvanja reda i mira, braneći i štiteći sigurnost građana i ustavnopravni poredak svoje države. Prerano ugašeni život ovog mladog hrvatskog branitelja označio je početak teške hrvatske borbe za slobodu i neovisnost pod odlučnim vodstvom i jasnom vizijom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Taj tragičan događaj s početka Domovinskog rata ostao je zabilježen duboko u svijesti hrvatskoga naroda kao „Krvavi Uskrs 1991.“.
Krajem ožujka 1991. nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, Antiterorističke jedinice Lučko i jedinice za posebne namjene Kumrovec krenulo je noć uoči Uskrsa prema Plitvičkim jezerima. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka na glavnom pravcu kretanja, zapriječenog balvanima, kolonu vozila s hrvatskim specijalcima napali su teroristi samoproglašene tzv. SAO Krajine iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume. U autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, srećom, neizvučenog osigurača i nije eksplodirala. Pripadnici hrvatske policije ubrzano su izašli iz vozila, rasporedili se uz cestu i u šumi, uzvratili vatru u smjeru iz kojeg je na njih pucano te napredovali po dubokom snijegu i magli. Sukob je potrajao nekoliko sati, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se. Prema policijskim izvješćima, nakon uspješno provedene akcije Plitvice uhićeno je 29 srpskih ekstremista, a 18 ih je kazneno prijavljeno zbog oružane pobune.
Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostala je zapamćena po prvom poginulom hrvatskom redarstveniku, pripadniku Jedinice za posebne namjene Rakitje Josipu Joviću, a sedam pripadnika Specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio u vrhu napadu prema zgradi pošte, a iako je nosio pancirni prsluk netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života, no preminuo je na putu do bolnice. Jović je posmrtno promaknut u čin bojnika i odlikovan visokim državnim odličjima.
Prisjećajući se danas Josipa Jovića, prve žrtve Domovinskog rata, trebamo se prisjetiti svih palih za Hrvatsku, kao i svih hrvatskih branitelja koji su vodili pravedan oslobodilački obrambeni rat protiv velikosrpskog agresora. Bez njihove žrtve i velebnih djela Hrvatska danas ne bi živjela. I zato uvijek trebamo izražavati dužno poštovanje prema žrtvi hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, kao i svim domoljubima koji su kroz dugu i krvavu povijest stradavali i patili za hrvatskom slobodom i državnom nezavisnošću.
