"Buba u uhu“, slavna farsa francuskog komediografa Georgesa Feydeaua, bit će premijerno izvedena u subotu, 15. listopada, na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Ovu najpopularniju Feydeauovu komediju režira Snežana Trišić, nagrađivana redateljica mlađe generacije i dramska pedagoginja, docentica na Katedri za pozorišnu režiju beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti.
- Da režiram u Varaždinu pozvala me je intendantica Senka Bulić. Gledala je prije nekoliko godina predstavu u mojoj režiji "Čudo u poskokovoj dragi", Narodnog pozorišta iz Subotice. Pretpostavljam da joj je ta režija još tada ubacila ''bubu u uho''. Rado sam prihvatila poziv, zbog Senke Bulić koju izuzetno poštujem, kao i zbog ansambla koji je veoma dobar i inspirativan. A kada se tako prirodno slože stvari suradnja i proces idu veoma lako i nadahnuto - istaknula je Snežana Trišić, redateljica koja je za svoje režije primila niz uglednih kazališnih nagrada, što je bio povod za razgovor.
Nakon 15 godina varaždinska publika ponovo će imati prigodu vidjeti ovu Feydeauovu komediju. Kako ste se odlučili postaviti upravo Bubu u uhu, što Vas je privuklo tom poznatom i još uvijek često igranom komadu?
"Buba u uhu" je jedan od duhovitijih komada koje znam, umjetnički veoma provokativan i uzbudljiv. Feydeauova Buba ima mnogo skrivenih slojeva koje otkrivamo tek u ponekoj replici. Ali konvencije i uvjetovanost žanra su tako čvrsto uspostavljeni da naizgled mislimo da se radi samo o zabuni i bračnim prijevarama. Mene u svemu tome intrigira pitanje koliko čovjek može biti glup i smiješan u ljubavi, poroku, strasti ili ljubomori. Ljudska glupost je tema koja se malo obrađuje u kazalištu i obično se pripisuje ''nižim'' žanrovima, a jedan je od ključnih fenomena koji svakodnevno obrću svijet naopačke. Tu je i pitanje istine koja je potpuno relativizirana u ovom komadu. Kao da vam pisac stalno govori: ''Ne vjerujte u ono što vidite vlastitim očima, stvari nisu onakve kako izgledaju. Mislite, sumnjajte, otkrivajte''. Jedan lik u komadu kaže: ''Ali ja sam te vidio tamo svojim očima'', na šta mu žena odgovara: ''To ništa ne dokazuje, vidio ti mene ili ne, ja tamo nisam bila''. Naravno da je bila, ali istina je ono što se dogovorimo da je istina, bilo u bračnim ili na primjer, političkim aferama. A u svakom tom malom bračnom, prijateljskom ili profesionalnom odnosu rađa se klica licemjerja, laži, eksploatacije ili gluposti cijelog društva.
Raskrinkavanje idiotizma i ispraznosti
Ova Feydeauova farsa doživljava se kao komedija situacija, u kojoj dokona buržoazija šampanjira i dijeli naparfimirane maramice. Koliko ona korespondira sa suvremenim svijetom u kojem živimo? Je li Buba u uhu tek lepršava i zabavna komedija ili ona ipak ima i dublji rezon od puke zabave i smijeha?
Naša "Buba u uhu" raskrinkava vrijednosti na kojima je utemeljeno visoko (zapadnoeuropsko) društvo, a to su prije svega: brak i lažne obiteljske vrijednosti, kapital, korporativna logika i impotentna moć iza kojih se kriju lascivna, nastrana i perverzna poročnost, ljudska glupost, društvena raslojenost, podjela na gospodare i sluge – radnike. U predstavi su jasno postavljena ta dva sloja, s jedne strane tu su uspješni, dobrostojeći i u društvu veoma visoko pozicionirani i ugledni građani, elita, blazirani neokonzervativci. Feydeau nije slučajno napisao da je glavni lik Victor-Emanuel Chandebise, direktor kompanije za životno osiguranje, kompanije koja osigurava, život, obitelj, imovinu, bračne partnere, i slično. Dakle, sve ono što su statusni simboli i vrijednosti visokog društva. A zatim tog istog imućnog i uglednog direktora Chandebisea stavlja u poziciju hotelskog sluge, pijanca Pocha, radnika u hotelu za klijentelu nastranih sklonosti. Pijanac Poch, otpad s margine društva, paradigma je za onu grupu likova iz literature i filma koje znamo kao luzere, skitnice, lude, dangube. Ali taj Poch je slika i prilika ovog svijeta i ona karika u priči koja svojom pojavom pravi zabunu i svjesno ili nesvjesno raskrinkava taj svijet i njegove mane. Raymonde Chandebise, prva dama ovog komada s takvim gordim gnušanjem opiše svojoj prijateljici da navedeni hotel Vragolasta maca izgleda kao neki ''alžirski bordel'', pa to naizgled prijateljsko ćaskanje sasvim jasno otkriva gde raste klica kolonizatorskog duha. Zato će im taj hotel i doći glave i raskrinkati njihov idiotizam, ispraznost i glupost. Oštroumlje ovog komada skriveno je u malim i naizgled nevažnim replikama.
Premijera predstave "Buba u uhu" u režiji Snežane Trišić održat će se u subotu 15. listopada u 19.30 sati na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Uz nacionalnog prvaka HNK u Varaždinu Ljubomira Kerekeša , u predstavi igraju Helena Minić Matanić Karlo Mrkša, Marinko Leš, Marko Cindrić, Robert Plemić, Zdenko Brlek, Filip Eldan, Nikša Eldan, Darko Plovanić, Dea Presečki, Gordana Slivka, Elizabeta Brodić, Hana Hegedušić. "Buba u uhu" komad je u tri čina. Prvi put je izveden 1907. u Parizu uz nezapamćen uspjeh i kod publike i kod kritike. Jedan je kritičar napisao: "To je komad za koji bi valjalo izmisliti novi kvalitativni pridjev: smiješan, zabavan, komičan, vragometan, vrtoglav; sve to, pa i mnogo više." Radnja prikazuje kako Raymonde Chandebise postaje uvjerena kako njen suprug Victor Emanuel ne može vršiti bračne dužnosti zbog nevjere te to nastoji provjeriti tako što mu podmetne lažno ljubavno pismo nepoznate žene, što izaziva niz kaotičnih nesporazuma. Predstavnici visokog društva, pa i njihova posluga, svoj opsceni život vode u hotelu „Kod vragolaste mace“. U nezamislivim situacijama pojačava se napetost do samog kraja, urnebesna zbrka u kojoj padaju maske, a sve zbog – "bube u uhu“.
Urnebesno komična predstava
Kako Vam je raditi u varaždinskom kazalištu, s glumcima iz ansambla? Koga od njih ste uzeli u podjelu?
U podjeli su izuzetni glumci: Ljubomir Kerekeš u glavnoj ulozi, zatim Helena Minić Matanić, Karlo Mrkša, Marinko Leš, Marko Cindrić, Robert Plemić, Hana Hegedušić, Zdenko Brlek, Filip Eldan, Nikša Eldan, Darko Plovanić, Dea Presečki, Gordana Slivka, Elizabeta Brodić. Iako je u pitanju jedan posebno zahtjevan žanr koji traži preciznost, glumačku virtuoznost, vještine, dar i osjećaj za komično, s ovom ekipom je zaista lijepo i lako raditi. Posvećeni su, jako daroviti i inspirativni, što je dragocjeno u svakom kolektivnom stvaralačkom procesu. Velika scena HNK Varaždin je jedna od boljih scena na kojima sam radila. Sve je dobro usklađeno, veličina i odnos scene i gledališta, akustika, prisustvo i bliskost glumaca i publike. Ovo kazalište ima veliki potencijal. U autorskom timu su dramaturginja i lektorica Vesna Kosec - Torjanac, zatim Andreja Rondović, scenografkinja mlađe generacije koja već ima pozamašno iskustvo u Srbiji i Crnoj Gori, kostimografkinja je izuzetna Petra Pavičić, kompozitor je Aleksandar Antić, čiji rad u grupi TBF godima pratim, koreografkinja je Davorka Čorko-Rodeš i dizajn svjetla Tomislav Maglečić. Svi zajedno smo se potrudili da napravimo jednu suvremeniju postavu Bube u uhu, koja suštinski, stilski i estetski korespondira s ovim vremenom. Vladimir Propp u svojoj knjizi ''Problemi komike i smeha'' navodi: Svaka epoha i svaki narod ima posebno, za njih specifično osjećanje humora i komike, koje je ponekad nejasno i nedostupno drugim epohama…'' Kada gledam glumce "Bube" na probama, nevjerojatno je koliko su to osuvremenjeni likovi, to jesu ljudi ovoga doba i to su naše komične slabosti i mane, i takva interpretacija i glumačka kreacija su puno pomogle da pronađemo ovovremeni humor u Feydeauovu komadu.
Vi ste redateljica koja je za svoj rad dobila niz uglednih priznanja i nagrada, a ujedno ste i dramska pedagoginja na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Kako usklađujete ove dužnosti?
Rad u kazalištu i pedagogija kazališne režije su neodvojivi. Iako mi je ponekad naporno uskladiti jedno i drugo, pedagogija režije i režija u kazalištu se jako nadopunjuju, kroz neophodan umjetničko – praktičan rad i iskustvo s jedne i teorijsko znanje s druge strane. Rad s mlađim generacijama je također veliki izazov jer otvara nove uvide i perspektive, stalno vas drži u budnom stanju u odnosu na nove umjetničke pravce i promjene u društvu i potiče da stalno učite zajedno s njima.
