Vozeći se autobusom, vlakom ili zrakoplovom prema bilo kojoj novoj destinaciji svojih putovanja, uvijek osjećam opušteno i ispunjeno nekom posebnom energijom. Što više putujem, to više učim, kako o sebi, tako i o drugima – stječem više hrabrosti i samopouzdanja. Sa sigurnošću mogu reći da ne postoji mjesto gdje ne bih otputovala, uključujući tako i Sjevernu Koreju.
Kao slovenski delegati
Odluka da ove godine zamijenim praznike na Jadranskoj obali putovanjem u Kinu i Sjevernu Koreju, donijeta je u samo nekoliko sati. Prijatelj, koji je nakon brojnih odlazaka u potonju zatvorenu državu bio jedan od osnivača Udruge slovensko – korejskog prijateljstva - upitao je mene i moje prijateljice želimo li se pridružiti grupi, koja krajem kolovoza putuje u Sjevernu Koreju. Kada smo potvrdile, nismo ni znale da idemo kao slovenski delegati, a ne kao redovni turisti, što nam je davalo više slobode – najvredniji poklon koji možete dobiti u Sjevernoj Koreji.
Kao studentica međunarodnih odnosa, silno sam željela vidjeti što se stvarno događa u toj dalekoj i izoliranoj zemlji o kojoj slušamo samo iz zapadnih medija. Da li je sve to prava istina? Kako se zapravo odvija život iznad 38. paralele? Je li stanovništvo zaista osuđeno na život u strahu te kako to članovi Partije opravdavaju ili objašnjavaju? S jedne strane sam osjećala strah, a s druge strane neopisivu znatiželju i jednostavno sam morala vidjeti svojim očima.
Pošto se u Pyongyang može letjeti jedino iz Kine i Rusije, odlučile smo provesti prije toga još devet dana u Kini. Puno premalo, ali dovoljno da se poželimo vratiti. Ako bih morala birati države u Aziji koje želim posjetiti, Kina bi vjerojatno bila na dnu mog popisa želja. Bila sam uvjerena da ću biti preplavljena brojem ljudi i veličinom države, međutim, zbog dobre infrastrukture velikih gradova, nisam osjećala silnu gužvu ni manje ni više nego u bilo kojem velikom gradu diljem svijeta.
Pogled vrijedan svake muke
Naše putovanje je započelo u Pekingu. Imale smo sreće jer tamo živi moj prijatelj Ken, tako da smo sve turističke rute obišle tijekom dana, da bismo navečer mogle živjeti poput lokalnog stanovništva. Mnogo smo vidjele i puno se nahodale te - jako dobro jele.
Posjetile smo Zabranjeni grad, trg Tjenanmen, Ljetnu palaču I ostale znamenitosti te se prošetale životopisnim ulicama zvanim hutong. Zadnjeg dana boravka u Pekingu, krenule smo put Velikog kineskog zida. Nakon vožnje podzemnom, taksijem i u dva autobusa, napokon smo stigle u podnožje brda gdje smo bacile prvi pogled na ovu monumentalnu građevinu, jedinu koja je vidljiva iz svemira, a da je građena ljudskom rukom! Staza uzbrdo pod 40 stupnjeva nije bila naš najlakši dio dana, ali je zato pogled odozgo bio vrijedan svake muke.
Sljedeća etapa našeg putovanja bila je noćna vožnja vlakom za grad Xi’an. Kupile smo karte relativno kasno - četiri dana nakon puštanja u prodaju! - tako da smo morale rezervirati za backpackere vrlo nepopularne,,mekane krevete’’: s jastukom, pokrivačem i vlastitom privatnom sobom u vlaku. Stoga smo bile pomalo razmažene kad je došlo vrijeme za lošije vlakove s tvrdim krevetima.
Cijeli putopis mlade Dore Matejak pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti