Ujutro na Veliku subotu bio je blagoslov vatre. Sveti ogen donosio se kući pomoću bukove gube, tj. gljive iz porodice rupičavki. Pripaljenom gubom nakadilo se kuću i upalilo vatru na ognjištu.
U daljoj prošlosti vatra se palila na otvorenom ognjištu, kominu, iznad kojeg je stajo kupolasti svod zvan čeren građen od pruća i ilovače. Gubu se nastojalo što prije donijeti kući zbog vjerovanja kako će onaj tko je prije donese kući, prije završiti okopavanje kukuruza. Sveta je vatra u kući trebalo neprekidno gorjeti sve do iza Uskrsnog ponedjeljka. Kako bi se vatra održala tako dugo muškarci su iz šuma donosili poveće panjeve tj. trčke. Neizgorenu gubu čuvalo se i ponovno palilo kada se njenim dimom željelo nakaditi bolesni zub ili smiriti glavobolju.
Na svetoj vatri započinjala je priprema hrane za Uskrs. Domaćice su kuhale hladetinu i šunku, pekle gibanice odnosno zdiganjke, klale perad i kuhale i bojale jaja u pisance. Pisance su bojale starije žene uz pomoć ljuski crvenog luka, lišća peršina i koprive te crvenog krep papira, a ukrašavane su uz pomoć voska ili struganjem. Pisanice se najviše strugalo malim i oštrim nožićem koji je koristilo kod cijepljenja voćaka.
Čuvanje Božjeg groba na Veliku subotu završavalo je u četiri sata popodne zdignjem Isusa iz groba i procesijom oko crkve. U procesiji se nosilo barjake, baldahin, nebo, Presveti Sakrament nosilo i Vuzmeka, kipić uskrslog Isusa. Djevojke su za ovu prigodu odijevale svečanu narodnu nošnju.
Na Veliku subotu prvi put se jelo tek navečer, poslije pojavljivanja prve zvijezde na nebu. Navečer i tijekom noći mladež je u čast Isusova uskrsnuća palila uskrsne vatre poznate pod nazivima: vuzmica, vuzmenka ili vuzmenjak. Mladež je uz vatru pjevala, pila i priređivala skroman obrok zvan vuzmek dok su djeca običavala preskakivati preko zapaljene vatre. Za vuzmek su priređivana pečena jaja na masti u koja se ponekad dodavalo i malo mesa ili špeka.
