Početak (Begining) naziv je multimedijskog spektakla koji su u špilji Vindija, 2.srpnja, priredili Mario Periša i Robert Geček, dvojica profesora na Sveučilištu Sjever. Njihova ideja bila je na zidovima i stropu špilje, uz pomoć suvremene multimedijske tehnologije prikazati funkcioniranje novih medija, ali vraćajući ih time na početak, na prvu ideju slikanja svjetlom i to projekcijom slike divljih livanjskih konja. Na stijenama Vindije izgledalo je to poput onih prastarih slikarija iz Altamire, s time da se taj iznimno kreativni autorski dvojac pobrinuo da tu svoju „prasliku“ nakon početnog prikaza ujedno i dekonstruira i dovede do one početne, nulte točke, koja nastaje kada se pusti da se zraka svjetlosti probije kroz minijaturni otvor u neki zamračeni prostor i tako nastaje efekt camere obscure.
Za taj multimedijski spektakl trebalo je do špilje Vindije dopremiti svu silu suvremene audio vizualne opreme kako bi je se u raznim nijansama boja moglo osvijetliti i oživjeti njezinu unutrašnjost. Osim na zidovima špilje motivi divljih konja koje je Mario Periša ranije snimao na livanjskom polju za reportažu u National Geographicu dekonstruirani su i posebnim grafičkim otiskom na papiru.
- Projket Početak polazi od dosegnute tehnološki sofisticirane simbolički naglašene i artistički dominantne fotografije koje je Mario Periša snimio na Livansjkom polju... Takve estetizirane, visoko kultivirane, ali i verističke prizore u kojima se naglašavaju ljepota, snaga prirodnost i elementarnost i koje pripadaju vrhu mimetičko-reprezentacijske slike svijeta dekonstruiraju se u dva smjera: prema slici koja se pušta u internetski opticaj i kola neograničenim prostorima informacija, ali i kao supstitucija te prema slici koju dvojac složenim postupkom računalne manipulacije iz slikovnog pretvara u vektorski zapis te ju reducira, zgušnjava, pojednostavljuje. I tim drugim postupkom dobiva se sfumato fotografija, gotovo silhueta konja, neobično izvijena sjena položajem, stavom i uprošćenošću nalik pećinskim crtarijama konja. Kako postoji mogućnost da se nekad doista zbio proces "prijenosa" prizora s konjima na pećinske zidove (toj pretpostavci u prilog idu - baš kao da je riječ o cameri obscuri - obrnute projekcije životinja) odluka autora da se transformirane fotografije konja unesu u špilju Vindiju nije ishitreni, bizarni čin nego pomalo ludički, ali smisleni postupak. Pritom se zbiva još jedan od logičnih transformativnih procesa: takva već preobražena fotografija, lišena svojih mimetičkih svojstava i printana na adekvatnu podlogu koristi se kao predložak za grafiku, kao motiv koji se razložen kemijskim postupcima prekriva gustom, katranskom masom (judejskim bitumenom kakvim je i Niepce 1825. godine premazao staklenu ploču) i otiskuje na papir primarnim ručnim pritiskom. Rezultat je grubi, neravni, elementarni gotovo arheološki otisak, reljefna površina koja, premda u načelu serijalna, ima karakter unikatnosti, a ne samo originalnosti, opisao je idjeu Periše i Gečeka likovni kritičar Marijan Špoljar prigodom otvorenja tog uistinu iznimnoga događanja.
Istaknuo je i da je - U projektu Početak riječ o dijalogu između dvije koncepcije, u krajnje pojednostavljenom smislu svedena na polaritet original – reprodukcija, fotografija-grafika, analogno-digitalno, intenzivno- ekstezivno... ili u još jednostavnijoj varijanti, na odnos između fotografije kao unikatnog rezultata fotografiranja nekog realnog prizora i njezine dekonstrukcije, razlaganja, migracije, preslagivanja i multifunkcionalizacije.
Moglo bi se čak kazati da je riječ o propitkivanju statusa i mogućnosti fotografske slike u digitalnoj eri da ovaj projekt ne otvara i niz drugih, značajnih, ali i usputnih pitanja ne samo na umjetničkom i medijskom polju nego i šire. konceptualni štih i spektakularizirana forma pomiruju se tako u projektu koji ima karakter i izložbe i umjetničke akcije i eksperimentalne igre i ambijenta. Pokušavajući igrati ozbiljnu igru tako da sebe postave u paralelu s dihotomijskim odnosom Niepce i Daguerrea, naš dvojac – u drugom vremenu i drugom kontekstu – ponovno u središte pokušava postaviti neka od temeljnih pitanja vizualnosti, slike, fotografije i medija.- zaključio je Špljarić.
