Do sada smo se uvjerili kako naši krajevi obiluju brojnim praznovjerjima utkanim u gotovo svaki aspekt čovjekovog života. Zato ćemo novu godinu započeti sa zanimljivim praznovjerjem vezanim za novi život, odnosno novorođenčad i trudnice.
Naime, nekada su se magijskim postupcima vezanim za novorođenu djecu prizivali napredak i zdravlje djeteta pa se tako tek rođenom djetetu prstom napravio znak križa na čelu kako bi ga se zaštitilo od zlih sila i uroka. Na ivanečkom području zabilježen je običaj vezivanja crvene vezice oko ruke nakon prvog kupanja koja ga je trebala štititi od coprnica. Također, krštenje djeteta obavilo se vrlo brzo nakon rođenja jer samo krštene duše odlaze u raj.
Na području Bednje postojalo je vjerovanje u tzv. plomene krsnike, odnosno plamičke koji lete, a vjerovalo se da su to duše umrle djece koja nisu krštena i koja traže svoje mjesto na ovom svijetu. Nesanica djeteta liječila se stavljanjem krunice, paučinaste izrasline divljeg šipka ili vune ispod jastuka za koju se vjerovalo da ima čarobnu moć.
U nekim krajevima pupkovina se čuvala do četvrte godine života kada ju je dijete odvezalo da bude bolje pametno dok se prvi zub bacao pod peć uz izgovaranje riječi: ‘Šmrček, trček, naj tebi kostijenoga, a ti meni daj železnoga’. U drugoj varijanti, dijete je prvi zub bacalo mišeku da bi imalo čvrste zube. U nekim selima dijete se nije smjelo šišati prije nego progovori, a pramen kose od prvog šišanja se čuvao. Postojalo je i praznovjerje prema kojem se dijete do godine dana nije iznosilo iz kuće za vrijeme kiše jer se vjerovalo da će u suprotnom postati kilavo.
Osobito se pazilo da novorođenče nitko ne posjećuje navečer jer tada postoji opasnost da mu se donesu mrak i bolest. Zanimljive su metode kojima su ljudi u nekim krajevima pribjegavali kako bi dijete zaštitili od mraka. U Novakovcu su odrezali malu tresku ili iver od praga ulaznih vratiju i s noge stola te ga s tamjanom palili, a dimom kadili kolica i dječji krevetić.
U Šaši su pojavu zelene stolice kod djeteta tumačili kao posljedicu zlog djelovanja mraki (mrauki) pa su djetetu ispod guze za vrijeme kupanja stavljali tri komada žeravice koje bi nakon kupanja ugašene bacali u smjeru sunca. Odjeću djeteta koja se na dvorištu sušila valjalo je prije noći pokupiti kako se mraki ne bi prenijeli djetetu.
Ukoliko bi dijete dobilo temperaturu značilo je da ga je netko urekao pa bi žene pripremile vodu u koju su stavile žeravicu i od te vode radile obloge kojima bi snizile visoku temperaturu. Svima je danas normalno da se djeca često rode naborane kože pa i dlakava, no to je nekad zahtjevalo intervenciju vračare koja bi pripremila smeđu smrdljivu tekućinu po tajnoj recepturi u kojoj se takvo dijete moralo kupati.
Spol djeteta određivao - tanjur!
Što se tiče praznovjerja koja su se odnosila na trudnice, u narodu je nekada postojao običaj prognoziranja spola djeteta nakon svadbene večere i sakupljanja novaca za mladence. Tom prilikom metalni tanjur bi se zakotrljao po zemljanom podu kuće gdje se održavala svadba. Ukoliko se tanjur zaustavio u normalnom položaju, nagovještalo je da će se roditi žensko dijete, ako pak se zaustavio naopako to je bio znak muškog djeteta.
Nakon spomenutih prognoziranja, u skorije vrijeme došlo je i do same trudnoće za vrijeme koje trudna žena nije smjela pogledati hromog čovjeka da ne bi rodila takvo dijete. Isto tako, nije smjela gledati mrtvaca da dijete ne bi bilo blijedo, a pazilo se i da ne gleda vatru kako se dijete ne bi rodilo s primjerice, crvenim znamenkama na koži.
