Djeci i mladima posebno je potrebno osigurati aktivnosti druženja s vršnjacima jer je to njihova razvojna potreba koja se pokazala posebno ugroženom tijekom pandemije. Jedan je to od zaključaka istraživačkog projekta “Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone” koji je provela skupina psihologinja, znanstvenica, nastavnica i vanjskih suradnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Nedavno objavljeni preliminarni nalazi istraživanja pokazuju kakvo je psihološko stanje građana Hrvatske i kako su se s pandemijom COVID-19 i potresom u Zagrebu nosile osobe svih generacija i u različitim životnim ulogama: od učenika i studenata, preko osoba u vezi i samaca, roditelja maloljetne djece, zaposlenih i nezaposlenih osoba do umirovljenika. Podaci su prikupljeni online anketom tijekom svibnja, a u istraživanju je sudjelovalo više od 3.500 osoba dobi od 18 do 95 godina te 780 učenika od 1. razreda osnovne do 4. razreda srednje škole.
Kako su djeca?
- Mlađa djeca bila su više zabrinuta zbog mogućnosti zaraze koronavirusom nego starija djeca, a svu je djecu znatno više brinula mogućnost da se razboli netko njima blizak, nego oni sami. Djevojčice i dječaci nisu se razlikovali po stupnju zabrinutosti zbog mogućnosti zaraze - navodi se u rezultatima istraživanja.
Većina djece (64,9%) izjavila je da su za vrijeme pandemijskih mjera imali više slobodnog vremena nego prije pandemije, gotovo četvrtina je procijenila da su imali manje slobodnog vremena, a manji dio je izjavio da im se količina slobodnog vremena nije promijenila. Čak 69,1% djece izjavilo je da su se za vrijeme pandemijskih mjera više družili i igrali s članovima svoje obitelji nego prije pandemije, svega 6,7% izjavilo je da se vrijeme provedeno u druženju i igri s članovima obitelji smanjilo, dok je približno četvrtina (24,2%) procijenila da se to vrijeme nije promijenilo.
Među učenicima osnovne škole znatno je više onih kojima je nastava na daljinu teža od nastave u školi (48,6%) nego onih kojima je teža nastava u školi (29,3%), dok je među srednjoškolcima podjednako i jednih i drugih. Dječaci i djevojčice ne razlikuju se u procjenama težine nastave na daljinu, a istraživanje je pokazalo i da su učenici kojima je teža nastava na daljinu izvijestili i o smanjenju slobodnog vremena tijekom pandemije.
Djeci su za vrijeme pandemijskih mjera najviše nedostajali prijatelji i vršnjaci, no gotovo jednako nedostajali su im i djedovi, bake, rođaci, ali i izlasci iz kuće kad god se poželi te bavljenje sportskim aktivnostima. Prema nalazima istraživanja, psihičko zdravlje starije djece lošije je nego psihičko zdravlje mlađe djece, a na svim dobnim razinama je psihičko zdravlje djevojčica lošije nego psihičko zdravlje dječaka.
Više o utjecaju pandemije na djecu, ali i o tome što najviše brine studente, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
