- Poremećaji hranjenja imaju više uzroka, s jedne strane govorimo o genetskoj predispoziciji, zatim su tu i osobine ličnosti kao što su, recimo, sklonost perfekcionizmu, opsesivno-kompulzivnim radnjama, kod bulimije su to impulsi koji se ne mogu obuzdati. Ponekad je prisutna i poteškoća unutar obitelji. Usto, živimo u društvu koje izuzetno visoko vrednuje “savršeni”, mršavi izgled, stavlja veliki naglasak na držanje dijeta pa možemo čak i reći da živimo u dijetnoj kulturi, a znamo da držanje dijeta 18 puta povećava rizik za razvoj poremećaja hranjenja. Društveni kontekst je svakako poticajan za razvoj poremećaja hranjenja - istaknula je mr.sc. Jelena Balabanić Mavrović, voditeljica zagrebačkog Centra za poremećaje hranjenja Bea čiji su stručnjaci, zajedno s kolegama iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane pri Psihijatrijskoj bolnici "Sveti Ivan" Zagreb, nedavno održali edukativne radionice o tretmanu poremećaja u prehrani za timove javnog zdravstva, mentalnog zdravlja i školske medicine Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije.
Važno je rano otkrivanje
Napomenula je da su poremećaji hranjenja mentalni poremećaji, a uključuju anoreksiju, bulimiju i nespecifične poremećaje hranjenja, u koje se ubraja i poremećaj prejedanja.
- 90 posto oboljelih od anoreksije i bulimije su ženskoga spola. Anoreksija i bulimija su najčešće prisutne kod mladih žena, a najčešće se javlja u dobi između 12 i 25 godine života. Psihoterapija je metoda liječenja, međutim, izuzetno je važno pratiti i fizičke posljedice, znači i tjelesno liječenje, zato što je anoreksija, nažalost, bolest s najvećom smrtnošću od svih mentalnih poremećaja kod adolescentica, te su nam i pedijatri i cijeli tim liječnika jako važni u praćenju i oporavku kod oboljelih, ali i u što ranijem prepoznavanju poremećaja i prevenciji - naglasila je Balabanić Mavrović i pojasnila na što bi roditelji i liječnici trebali obratiti pažnju.
- Kod anoreksije je to pothranjenost i držanje drastične dijete. Dosta je često i opsesivno vježbanje u svrhu mršavljenja, kad osoba smatra da sve što je pojela mora “okajati”, potrošiti nekom mahnitom, opsesivnom tjelesnom aktivnošću. Tu je i “zabranjena” hrana, naime svaka hrana se dijeli na sigurnu i zabranjenu, a kad se osoba ide prejedati, prejeda se uglavnom zabranjenom hranom. Osobe koje pate od bulimije imaju periode prejedanja, nakon čega slijedi pražnjenje, najčešće povraćanjem. Osobe koje pate od emocionalnog ili kompulzivnog prejedanja se prejedaju u tajnosti, u samoći, u biti svoje emocionalne potrebe zadovoljavaju kroz hranu. Svaku emociju - uzrujanost, ljutnju, agresiju... zapravo prerađuju kroz hranu i hrana im nadomjestak za sve ostalo u životu - pojasnila je.
Više o poremećajima hranjenja i njihovom liječenju te preventivnim i terapijskim programima koji se provode u Varaždinskoj županiji pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
