- Da nije bilo učitelja koji me u drugom razredu, nakon što sam prvi puta pala jer nisam znala hrvatski jezik, nije poticao i govorio da moram čitati i čitati, tko zna gdje bih danas bila. Kada sam shvatila da mi ide i da ja to mogu, drugi razred sam naposljetku završila s vrlo dobrim, a sve ostale s odličnim uspjehom. Vječno ću mu biti zahvalna - kaže to Lidija Bogdan, 25-godišnjakinja, koja dobronamjerni savjet nekadašnjeg učitelja danas pokušava prenijeti na učenike romske nacionalne manjine u Osnovnoj školi Cestica.
Ona, naime, tu trenutno radi kao romska pomagačica u nastavi, a uz nju kao romski pomagač radi i njen 21-godišnji partner Nenad Kalanjoš. On je završio Medicinsku školu u Varaždinu, dok ona u Gospodarskoj školi u Varaždinu završava za kuharicu. Prema riječima ravnateljice Nevenke Turščak, njihov je prvenstveni zadatak prevođenje s obzirom na to da mnogi učenici romske nacionalne manjine loše govore hrvatski jezik. Međutim, tu je i svakodnevna pomoć u učenju, odnosno pisanju i čitanju, a osim za vrijeme nastave, s učenicima romske nacionalne manjine ostaju i tijekom produženog boravka.
- Romska djeca jako su zaostala u gramatici, pisanju, prepoznavanju slova... U prvi razred dolaze bez ikakvog prethodnog znanja. Primjerice, neki od njih se po prvi puta susreću s olovkom, a neki ne znaju otvoriti bilježnicu ili ne znaju gdje bi trebali početi pisati - iskreno kaže Nenad.
Lidija dodaje kako se velik dio prvašića, nažalost, ne zna ni predstaviti.
- Ne znaju kako im se zovu roditelji, a neki ne znaju ni kako se oni sami zovu. Dakle, ono najosnovnije što bi svako dijete trebalo znati, ne znaju - ističe Lidija. Velik dio toga bi, smatra, romska djeca mogla naučiti u predškoli. Naravno, da predškola uopće postoji u romskom naselju Gornje i Donje Vratno.
- U našem romskom naselju svakako bi trebalo organizirati predškolu kako je organizirano primjerice u Kuršancu, a gdje bi naučili barem slova jer je to dobar temelj za dalje. Nažalost, mi već sada jasno možemo reći tko će od romske djece u OŠ Cestica pasti razred, to će biti velik dio prvašića, i to upravo zato jer ne znaju hrvatski jezik i druge temeljne stvari - kaže Lidija koja je prvenstveno zadužena za pomoć učenicima u nižim razredima.
S druge strane, Nenad pomaže onima u višim razredima.
- Učenicima je drago što sam s njima, kažu mi da sam im uzor jer sam završio i osnovnu i srednju školu te me poštuju i slušaju. Primjerice, jedan učenik nedavno je dobio jedinicu pa sam došao na sat i pokazao mu kako riješiti nekoliko zadataka, nakon čega je pitao učiteljicu može li ispraviti jedinicu. Dobio je dvojku i bio presretan te me molio da mu svakodnevno dolazim na sat - s ponosom kaže Nenad.
Oboje ukazuju kako veliku ulogu kod obrazovanja romske djece imaju i njihovi roditelji. Ipak, i samim je roditeljima teško objasniti određene stvari jer su mnogi od njih i sami nedovoljno obrazovani.
Više o Lidiji i Nenadu pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
