Borivoj Žmegač i Tihomir Krpeta gotovo su dvadeset dana boravili u Nepalu. Ne radi potrage za tamošnjom radnom snagom, koja se sve češće susreće na ulicama Varaždina, nego radi prirodnih ljepota, prvenstveno planina. Po obroncima Himalaja, najvišeg planinskog lanca na svijetu, dnevno su prepješačili između deset i dvadeset kilometara. Dakle, kako se to i u nas danas voli reći, posrijedi je treking.
Sherpa - pun pogodak
Varaždinski trekeri odlučili su organizaciju putovanja povjeriti jednoj slovenskoj agenciji s dugogodišnjim iskustvom u organizaciji trekinga u Nepal s obzirom na ugled koji slovenski planinari imaju kako u cijelom svijetu, tako i u Nepalu.
- U Nepal se na trek ide ili na proljeće ili na jesen. Ljeto nije prikladno za trekinge jer je to vrijeme monsuna, kada neprestano pada kiša i nema vidljivosti prema planinskim vrhovima. Najpopularniji trek u Nepalu je „EBC trekk“, odnosno trek koji počinje u Lukli i vodi do baznog logora Mount Everesta odakle kreću ekspedicije na krov svijeta, a dug je 65 km u jednom smjeru, napominju.
Kako se ekspedicije na Mont Everest održavaju samo u proljeće, Everest base camp je aktivan samo u ožujku, travnju i svibnju.
- S obzirom da smo na svoj trek života išli u listopadu, umjesto EBC-a odabrali jedan drugi trek, koji od Lukle i Namche Bazara vodi do Gokijskih jezera i preko prelaza Cho la pass na nadmorskoj visini od 5.420 m se u kružnom treku preko Dingboče-a i Tangboče-a vraća na polazišno mjesto. U informativnom letku, kojim se reklamirao ovaj trek, nije djelovalo kao nešto od čega bi se mogli očekivati bilo kakvi problemi. Spava se u lođama, što je nepalski ekvivalent naših planinarskih domova s time da nema skupnih ležajeva, već se spava u dvokrevetnim sobama, ukazuju.
U grupi ih je bilo devet trekera, od čega šest iz Slovenije i tri iz Hrvatske.
Kakve su ih sve (NE)zgode pratile na putu čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
