Dvoje varaždinskih umirovljenika postali su prava senzacija kada su “zasukali rukave” i odlučili sami dati novo ruho zgradi u kojoj žive. Naime, Vezira Vlašić (68) i Stanko Golubić (84) tijekom listopada su sami obojili fasadu stare zgrade s četiri stana u Ulici Stjepana Vukovića 8 u Varaždinu.
Primili se posla
Vezira Vlašić sa suprugom Marijanom, koji je osoba s invaliditetom, u toj zgradi živi 40 godina, a “deda” Stanko im je susjed. Za svoj su izniman pothvat, kao primjer građanske inicijative, na svečanoj sjednici povodom Dana grada dobili i medalju Grada Varaždina.
- Zgrada je izgrađena 1954., nikad prije nije obnavljana i bila je u jako lošem stanju, s oronulom fasadom, “coklinom”… Deda i ja smo to gledali, a budući da sam ja predstavnik zgrade, deda mi je rekao: ‘Suseda, kad bi mogli urediti barem ovaj coklin da to nekako izgleda’. Skupili smo novce i uredili coklin i zgrada je odmah drugačije izgledala, ali onda nam je ostatak grdo izgledao. Stalno smo razmišljali o tome kako da to popravimo, pofarbamo... Deda je sam napravio skelu i prvo je malo pokrpao rupe, “pogletao”, da nije bilo njega ne bismo ništa napravili. Nismo imali novce za pofarbati fasadu pa smo unaprijed plaćali pričuvu, davali svoje novce... Ja sam hodala okolo i tražila ponude i našli smo jednu trgovinu boja i lakova u kojoj smo dobili popust pa smo za 4.500 kuna kupili boju, emulziju, pribor, valjke... Ja sam sama kupila prskalicu za nanošenje emulzije, a deda je svojim novcima platio 4.000 kuna za materijal za skelu koju je napravio. Kad smo dobili medalju, gradonačelnik Čehok nam je obećao da će nam vratiti te novce. U zgradi su četiri stana, ali u dva ne živi nitko – ispričala nam je Vezira, istaknuvši da su zahvalni na priznanju koje su dobili od Grada.
Kroz smijeh je kazala da je još uvijek bole ruke od napornog rada.
- Tri tjedna smo farbali. Ja sam uzela “lojtru” i pofarbala sve do prvih prozora i jednu cijelu stranu, a onda sam i sve prozore sve oprala izvana. Uz sve to sam morala i kuhati, prati, pospremati, izvesti muža van s kolicima – ispričala nam je i dodala da su promijenili i prozore na hodniku.
”Deda” na skeli i krovu
Za svog susjeda Stanka kaže da je pravi majstor za sve.
- Deda je farbao gornji dio fasade sa skele, a to je čovjek od 84 godine. On stalno nešto radi. Kad vjetar raznosi smeće, on sa štapom skuplja to smeće oko zgrade i nosi u kontejner, stvarno voli raditi, ima volju... Deset puta je išao gore-dolje po skeli, čistio je oluke, prošlo se ljeto popeo na krovište i popravio gdje je prokišnjavalo – istaknula je Vezira.
Kako kaže, stanari iz okolnih zgrada u početku su im rekli da su – ludi, a kad je bojanje fasade bilo gotovo, svi su bili oduševljeni. Marijan, ponosan na svoju suprugu, ističe da tako nešto nitko dosad nije napravio te da je njihova zgrada sada sasvim “druga priča”.
- Otkada smo obojili fasadu, kad se vraćam iz dućana i dolazim prema našoj zgradi tako mi je drago kad to vidim. Nedavno me posjetio brat iz Dubrovnika i rekao je da je mislio da je pogriješio zgradu – veselo dodaje Vezira.
Pothvat ovih umirovljenika izniman je, ne samo zbog njihovih godina, već i zbog malih mirovina s kakvima bi mnogi teško preživjeli mjesec, a kamoli započeli takve radove. No, Vezira kaže da njoj ne treba nitko pomagati, iako su im mirovine - nikakve.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
