"Malo blago“, prema tekstu irske autorice Elaine Murphy, u režiji Tomislava Pavkovića, prva ovogodišnja premijera HNK u Varaždinu nepretenciozna je, duhovita i vrlo gledljiva predstava koja govori o suvremenim ženama i njihovim svakodnevnim borbama bez obzira u kojoj se životnoj dobi nalazile.
U tekstu se radi o tri žene jedne obitelji, koje su iako pripadaju trima generacijama, zapravo svaka na svoj način i sretne i nesretne, pune dvojbi i traženja. I dok pripovijedaju svaka o svojim iskustvima iz svakodnevice usprkos te svoje duboke obiteljske povezanosti one govori i o generacijskom jazu i međusobnom jedva pa razumijevanju. Zanimljivo je da je ono sudbinsko u životu unuke, majke i bake, (u više kombinacija) predodređeno ljubavima i njihovim odnosima prema partnerima, na što se nadovezuju i sve njihove uloge i iskustva pa i majčinstva.
Na sceni tri žene zapravo pričaju svoje životne priče, koje su bremenite problemima primjerenim njihovim godinama. Unuka Klara iznenadno prerano zatrudni i suočava se sa samohranim majčinstvom, a njezina majka, nakon što je i sama godinama živjela sličnu ulogu, jer udala se za drogeraša koji ju je napustio i vraća joj se poput aveti kad ona to najmanje očekuje ili želi, u novoj je sretnoj vezi. Majčina majka, ili Klarina baka pak u svojoj priči iznosi detalje o "sreći" dugoga braka, koji je već doduše istrošen, emocionalno i u svakom drugom pogledu, ali kad završi iznenadnom smrću supruga, svjesna da je s tim i takvim dugotrajnim brakom zapravo bila u privilegiranom statusu i da je to bila - ljubav. Priča je u originalu smještenu u Dublin, ali u varaždinskoj se predstavi sve to događa ovdje i sada, upravo u Varaždinu, u ambijentima prepoznatljivih imena i lokacijama iz grada .
Svakodnevica iz života tri protagonistice ispričana je na jeziku varaždinske urbane kajkavštine što priči daje još jednu dozu autentičnosti, pa čak i prepoznatljivosti, te se time i samu publiku poput nekog nijemog svjedoka dublje uvlači u priču.Tako to postaje priča iz susjedstva ili kao svojevrstan okvir za dijeliće iskustava iz vlastitih života ili života obitelji . Moglo bi se prije predstave gotovo najaviti, kao ponekad na filmu "Svaka sličnost sa stvarnim događajima ili osobama je slučajna".
Redatelj Pavković tekst je preveo na standardni jezik, a glumica Ljiljana Bogojević na „varaždinsku kajkavštinu“, pa je i specifičnim slengom i izgovorom posebno naglašena pripadnost generacijana. Uloge su sjajno, svaka na svoj način, odigrale glumice Ljiljana Bogojević, Hana Hegedušić i Vini Jurčić, studentica treće godine Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, kojoj je to i prvo profesionalno glumačko iskustvo.Prvi puta glazbu je potpisao Vid Kralj Novak, a kostime je samostalno kreirala Žarka Krpan.
