Ugled i tradicija Festivala orgulje Heferer, uspjesi koje u svijetu postižu sjajni hrvatski operni pjevači sopranistica Evelin Novak i bas-bariton Krešimir Stražanac i činjenica da se koncert održava u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski na orguljama koje su posebna vrijednost instrumentalnog inventara Zagreba, sve bi to trebali biti razlozi za brojniji odaziv publike na program organiziran kao završni koncert 23. Festivala orgulje Heferer 28. siječnja. Nažalost, odazvalo se tek nekoliko stotina slušatelja i prvi kome lete strelice ukora svakako je organizator, to jest Koncertna direkcija Zagreb, na čijem je čelu ravnatelj Josip Nalis.
Naprosto očito nije učinjeno dovoljno u reklamiranju, najavama, upozoravanju potencijalnih posjetitelja! Dakako, rukometna utakmica na međunarodnom prvenstvu, hladno vrijeme, razdoblje gripe, sve su to mogući razlozi za izostanak brojnijega općinstva. Također, logično je da nije moguće nikoga natjerati na dolazak, a to da nije bilo zagrebačkih profesora i studenata pjevanja, glazbenika, da nije bilo ljubitelja lijepog pjevanja koji navru kada se pojave velika svjetska imena, činjenice su koje govore i o izvjesnom „snobovskom“ stavu mnogih kada su u pitanju domaći umjetnici. A ovaj put to nisu bili bilo koji „domaći umjetnici“.
To su naši Međimurka i Slavonac, pjevači s predivnim glasovima, iznimno nadareni, s odličnom scenskom pojavom i sa sjajnim sposobnostima interpretiranja raznolikog repertoara, oni koji nastavljaju tradiciju hrvatskih opernih veličina na inozemnim opernim i koncertnim podijima.
Vrijedno divljenja
Evelin Novak, članica Državne opere u Berlinu, koju je angažirao Mo Daniel Baremboim, mlada operna snaga koja se vrtoglavom brzinom uspinje na Olimpu traženih sopranistica, te Krešimir Stražanac, već afirmirani prijašnji član Opere u Zürichu a danas slobodni operni i koncertni pjevač s angažmanima diljem svijeta, školovani u razredu primadone i profesorice svjetske razine Dunje Vejzović na Akademiji za glazbu i dramske umjetnosti u Stuttgartu. I trebalo bi im posvetiti više pažnje.Tako su oni koji su nazočili koncertu zapravo doživjeli privilegij susreta i slušanja umjetnika čije izvedbe oduševljavaju, a osobnosti i ljudske kvalitete čine vrijednima divljenja.
Evelin Novak i Krešimir Stražanac nastupili su s varaždinskim katedralnim orguljašem Višeslavom Jaklinom, glazbenikom školovanim na studijima u Grazu i Beču, umjetnikom vrsne tehničke spreme i velikog glazbeničkog potencijala. A s njim je iz Varaždina došao i Nonet Donum, devetoro mladih mladih školovanih pjevača koji znatno obogaćuju glazbenu sliku baroknoga središta. Stoga, hvala Mons. Josipu Mrzljaku, varaždinskom biskupu za nazočnost na koncertu jer time je pokazao ne samo podršku svojim sugrađanima, već i izimno pozitivan odnos kojim podržava i prati glazbena događanja i umjetnike grada i regije u kojoj je pastoralni autoritet.
Zastaje dah
Program je bio toliko zanimljiv i bogat da naprosto nije moguće svako izvedeno djelo u novinskom članku dovoljno i dostojno prikazati. Arije iz duhovnih kantata, oratorija i opera J. S. Bacha, Michaela Lorenca, Alessandra Stradelle, Giuseppea Verdija kao i afričko-američke duhovne pjesme koje je toplim, sonornim, krajnje pokretnim i uzorno izjednačenim glasom interpretirao Krešimir Stražanac plijenile su neodoljivom milinom njegova načina izvođenja. Kada je pak pjevala Evelin Novak, interpretirajući nadasve sjajnim, zvonkim, tehnički sigurnim i u dinamici raskošnim sopranom arije W. A. Mozarta, Giuseppea Verdija, Gioachina Rossinija, Vincenza Bellinija i jednako tako uzorno gospel Amazing grace, slušateljima je zastajao dah pred snagom dara kojim se ova mlada umjetnica uputila u veliki svijet operne konkurencije.
Orguljaš Višeslav Jaklin solistički se predstavio opsežnom Sonatom za orgulje u c-molu Juliusa Reubkea, njemačkog skladatelja kojemu je bilo dano da živi samo 24 godine a čiji je talenat očito bio velik. U bogatom kaleidoskpu orguljskih registrara na moćnom instrumentu i sa i sigurnom tehnikom izvođenja i vladanja sa četiri manuala i pedalom (za orguljaše je tako moguće reći da su to glazbenici s posebno nadarenim rukama i nogama!), izveo je Jaklin meditativnu, pomalo turobnu, ali i zvukovno u završnici energičnu Reubkeovu Sonatu.
Nastup Noneta Donum isticao se ozbiljnošću, koncentracijom, lijepim glasovima i pouzdanom pripremom, a kada su Evelin i Krešimir udruženo pjevali duete iz Requiema A. L. Webbera i na kraju Benedictus iz Božićnog oratorija, op. 12 Camillea Saint-Saënsa bilo je svima jasno da su iz Hrvatske u svijet ponovno otišli glazbenici koji proslavljujući sebe afirmiraju i hrvatsku glazbenu kulturu. Zato je lijepo kada nam dođu.
