Kada je kao beba 1992. godine ostavljena u rodilištu u Ogulinu, Marija Bosilj Kidjemet nije mogla ni slutiti kakav će životni put biti pred njom. Nakon dolaska u Dom za nezbrinutu djecu u Zagrebu, uslijedio je dug proces posvajanja koji je trajao od 1995. do 1997. godine, kada su je posvojili Josip i Snježana iz Novog Marofa. Nakon razdoblja prilagodbe, Marija je stigla u svoj novi dom, a nedugo potom bila je i krštena.
Danas, više od tri desetljeća kasnije, svoju životnu priču odlučila je podijeliti s javnošću kroz autobiografsku knjigu “Kontakt osmijehom – Posvojena, ali nikad slomljena”.
Riječ je o iskrenom i emotivnom djelu u kojem autorica po prvi put javno govori o odrastanju kao posvojeno dijete, o unutarnjim preispitivanjima, traženju identiteta, izazovima s kojima se suočavala te procesu prihvaćanja vlastite životne priče.
– Svaka osoba nosi svoju životnu priču. Neke su jednostavnije, neke složenije, ali sve zaslužuju biti ispričane i prihvaćene – poruka je koja se provlači kroz stranice njezine knjige.
Osjećaji tijekom odrastanja
Marija otvoreno govori o osjećajima koji su je pratili tijekom odrastanja.
– Moja mama bila mi je velika podrška kroz cijeli proces i nakon mojeg dolaska. Puno je razgovarala sa mnom i upravo je to bilo ono što mi je trebalo. Kod mene je uvijek postojao problem nedostatka samopouzdanja. Rođena sam s drugačijom pričom i nisam znala kome postaviti pitanja koja su me mučila – govori Marija.
Prisjeća se kako su je tijekom djetinjstva često pratile etikete i komentari okoline.
– Uvijek su postojale etikete – posvojena, odbačena, mama te nije htjela. To sam često slušala u okolini i u školi. Morate se naučiti nositi s tim, a prirodno se nameće pitanje zašto. No vi to pitanje nemate kome postaviti. Nema lica, nema osobe kojoj biste ga mogli uputiti – kaže.
Dodaje kako ju je upravo njezina mama Snježana naučila važnim životnim vrijednostima.
– Moja mama naučila me emocionalnoj inteligenciji, kako ne optuživati i kako prihvatiti da možda postoji i druga strana priče koju nikada neću saznati. Od mene se nikada nije skrivalo da sam posvojena. Mama mi je od najranije dobi govorila da mi nije biološka majka. Tada to nisam razumjela, ali kasnije sam shvatila da je istina jedini pravi put – ističe.
’Nikada nisam potražila biološke roditelje’
Iako je tijekom života imala mogućnost potražiti svoje biološke roditelje, za to nikada nije osjetila potrebu.
– Nitko me nije sprječavao niti mi je to branio, ali ja jednostavno nisam imala potrebu krenuti tim putem – kaže.
Govoreći o djetinjstvu, priznaje kako je ono bilo obilježeno brojnim pitanjima i osjećajem različitosti.
– Moje djetinjstvo imalo je krivudavu liniju. Kao dijete niste svjesni što se događa. Čujete riječ “posvojena”, ali ne znate što ona zapravo znači. Nalazite se u sustavu gdje svi imaju mame i tate, a vi samo osjećate da je nešto drugačije. Tek sada, u ovoj životnoj fazi, spremna sam govoriti o tome – objašnjava.
Upravo ju je želja da iz vlastite perspektive progovori o posvajanju potaknula na pisanje knjige.
– Smatram da postoji mnogo neznanja i stigme oko posvajanja. Ljudi žele znati više o toj temi, a tko će je bolje ispričati od djeteta koje je to proživjelo? Upravo iz te ideje nastala je ova knjiga – kaže autorica.
Pronalazak unutarnjeg djeteta
Posebno važan trenutak u njezinu životu bio je suočavanje s vlastitim unutarnjim djetetom.
– Knjigu sam napisala kada sam počela razgovarati sa svojim unutarnjim djetetom koje svi nosimo u sebi. Moje dijete bilo je samo, nezaštićeno i uplašeno. Morala sam se s njim pomiriti i reći mu da će sve biti u redu. Danas imam svoju obitelj i to je moja najveća snaga. Moj suprug bio mi je apsolutna podrška u svemu – govori.
Objavljivanjem autobiografije Marija želi dati glas iskustvima o kojima se najčešće govori iz stručne perspektive, dok glasovi onih koji su ih doista proživjeli često ostaju u drugom planu.
Naslov “Posvojena, ali nikad slomljena” ne govori samo o posvojenju, već o ljudskoj otpornosti, snazi i sposobnosti da, unatoč životnim okolnostima, pronađemo vlastiti put i izgradimo svoj identitet. Ova autobiografija nije samo priča o posvojenju. To je priča o pripadanju, prihvaćanju, hrabrosti i vjeri da nas životne okolnosti ne određuju, već način na koji ih živimo.
