U ovoj školskoj godini koja je sve, samo ne ono na što smo navikli, učenici Vijeća učenika na Osnovnoj školi Franje Serta Bednja i Područnoj školi Josipa Jedvaja Vrbno, željeli su na drukčiji način obilježiti Dan planeta Zemlje.
- Onečišćavanje okoliša, klimatske promjene, uništavanje prirodnih resursa … činilo nam se da se to događa daleko od nas. Zemlja je jedini i zajednički dom cijelog čovječanstva, a korona virus nas je bolno osvijestio da je imunitet i zdravlje ljudi narušeno i slomljeno. I tako je dogovoreno da ćemo poslati poruku „nekim novim klincima“ u budućnosti - kažu iz inicijatori.
Predstavnici učenika u Vijeću su u svojim razredima predstavili ideju o Vremenskoj kapsuli. Svi učenici i razrednici su se složili s idejom da na taj način obilježe Dan planeta Zemlje, a priključili su se i niži razredi sa svojim učiteljicama.
- Kako provode svoje slobodno vrijeme, kako se druže u vrijeme „lockdowna“, kako uče, koju glazbu slušaju, igre igraju, kakve imaju probleme … Ostavili smo trag prošlosti OŠ Franje Serta Bednja pa će buduće generacije moći usporediti svoj način života i naš. I poželjeli smo da filmovi o katastrofama ostanu samo fantastika i stvar zabave, a nikako ne njihova stvarnost jednog dana - napisali su među ostalim učenici.
Nakon nekoliko mjeseci rada na ideji vezanoj uz vremensku kapsulu, materijali koje su učenici i učitelji ove škole izradili i odabrali, pohranjeni su na tridesetak godina u metalnoj tubi, tzv. vremenskoj kapsuli, koja će to vrijeme odležati pod zemljom, u neposrednoj blizini školske dvorane čekajući datumu: 18. lipnja 2050. godine.
Mjesto na kojemu je pohranjena vremenska kapsula posebno je označeno mramornom pločom s natpisom, pokraj koje je posađena i japanska vrba.
- Materijali koje smo pohranili svjedočit će o vremenu u kojemu smo živjeli, a 2050. godine većina nazočnih će zasigurno biti iznenađena koliko se toga i na koji način promijenilo u njihovim životima. Ovaj je događaj potaknuo mnoga pitanja u našim mislima: Kako će tada izgledati nastava? Hoće li se još uvijek čitati knjige? Kakva će se glazba slušati? Kakvi filmovi gledati? Koliko će tehnologija napredovati? Kako će izgledati automobili? Koje će se igre igrati? Kako će izgledati frizure, odjeća… ? Tko će ostati živjeti u Vrbnu? Hoće li nestati neizlječive bolesti? Odgovore na ta i još mnoga pitanja čekat ćemo gotovo tri desetljeća - ističu učiteljice Vesna Funda Štefanek i Jadranka Milolaža, prof.
