Ova školska godina posebna je za Osnovnu školu Trnovec, jednu od 46 osnovnih škola u kojima se provodi eksperimentalni program „Škola za život“. Od ukupno 327 učenika ove škole u eksperimentalni program uključeno ih je 126 - učenici 1. i 5. razreda u svim predmetima te učenici 7. razreda u predmetima kemija fizika i biologija.
Željeli autonomiju u radu
- Iza nas su tri mjeseca rada u „Školi za život“ i osjećamo se puno opuštenije i kompetentnije, stvari polako i sigurno sjedaju na svoje mjesto - kaže ravnateljica škole Radmila Sačić.
Na pitanje kako su se i zašto našli u ovoj priči, kaže, da su željeli promjenu, a kako su kreativni i ustrojni ne boje se ni izazova.
- Željeli smo promjenu, potpuno svjesni da postojećom situacijom već dugo nijedan dionik odgojno-obrazovnog procesa nije zadovoljan - ni učitelj, ni učenik ni roditelj. Željeli smo veću autonomiju u radu, smanjenje vanjskih pritisaka i osnaživanje naše uloge u društvu. Osim toga, većina nas koji već dulji niz godina radimo u školi koju polaze djeca od 6 do 15 godina starosti, imamo i jednu sasvim jednostavnu želju; da osnovna škola zaista bude to – osnovna - ukazuje ravnateljica Sačić.
Dodajući da im se činilo da je „Škola za život“ na tragu tome i čim je Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo Javni poziv u ožujku 2018. godine oni su se prijavili.
- Priložili smo sve potrebne suglasnost te se nadali da ćemo biti odabrani. I jesmo. A onda je krenula vrlo intenzivna edukacija učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u posebno pripremljenim virtualnim učionicama što je za mnoge bila potpuna novost. I to je zapravo bio još jedan izazov kojeg smo uspješno svladali. Maksimalno smo se trudili, a rok je bio zaista kratak, da bismo do rujna bili spremni za promjenu u čijem je temelju prijelaz s učenja sadržaja na učenje kritičkom mišljenju. Novi je i način vrednovanja učenika i tu su postojale i još uvijek postoje mnoge dileme. Trebalo je usvojiti i uporabu novih digitalnih alata budući da je jači naglasak stavljen na digitalizaciju odgojno-obrazovnog procesa. Bilo je zaista naporno jer paralelno s edukacijom učitelji su trebali kvalitetno odraditi nastavu. Imali smo i dva savjetnička posjeta te Regionalni skup u Varaždinu – sve u svrhu što bolje pripreme za provođenje eksperimentalnog programa - objašnjava sugovornica.
Novi problemi i troškovi
Dodaje da im je bilo jasno da eksperimentalni program u startu iziskuje dodatna financijska sredstva. Ministarstvo je u tu svrhu osiguralo 127.000,00 kn za nabavu tableta za učenike, 53.000,00 kn za nabavu prijenosnih računala te 180.000,00 kn za nabavu ostale opreme.
- I kad svu tu opremu stavite u pogon, javi vam se novi problem; da bi ona funkcionirala, trebate rekonstruirati i dograditi mrežu, a to je dodatni trošak - prisjeća se ravnateljica. Kako „Škola za život“ daje određenu autonomiju učiteljima u njihovim predmetima, a i ravnateljima. Otvorena im je mogućnost izrade drugačijeg kalendara rada od propisanog i oni su to iskoristili.
Dodaje i da je istina da udžbenici nisu stigli na vrijeme, tableti kasnili još više, a ostala oprema za kabinete kemije, fizike, biologije tek treba stići.
- Ali mi u školi nekako nismo bili previše zabrinuti zbog toga jer smatramo da učitelj i samo učitelj je taj koji nosi proces, o njemu ovisi hoće li sat biti kvalitetan ili ne, ishodi ostvareni. Osim toga, naša škola provodi nastavu informatike od 1. razreda već 18 godina, na što smo jako ponosni, imamo dvije informatičke učionice, učionica matematike je opremljena tabletima, imamo nekoliko pametnih ploča, interaktivni ekran, tako da je učenicima podosta opreme na raspolaganju od ranije - ukazuje ravnateljica.
Ali veći interes učenika
Kako kaže, nakon tri mjeseca provođenja programa vidljivo je da učenici puno veći interes pokazuju za rad kada u pojedinim etapama sata mogu koristiti digitalnu tehnologiju, nego li za klasično ponavljanje. Digitalni oblik nastave u kombinaciji s ostalim poznatim sredstvima učenicima može daleko bolje predstaviti njima nepoznate pojave u svijetu. Za rad s interaktivnom pločom izrazito su zainteresirani i učenici razredne nastave. Novim generacijama jednostavno trebaju biti dostupni novi alati i nove metode.
- Osobno me veseli što frontalni oblik rada sve manje stanuje u našim učionicama. Više nego ranije zastupljena je problemska nastava, istraživačka nastava, obrnuta učionica. Ali su učitelji i dali primjedbu da je previše sadržaja ostalo. Pozitivna strana je i ta da su međupredmetne teme podigle razinu timskog rada i suradničkih odnosa među učiteljima te su se i roditelji učenika 1. razreda na roditeljskom sastanku vrlo pohvalno izrazili o eksperimentalnom programu ističući kako djeca vole ići u školu jer sad ne osjećaju pritisak kao prijašnje generacije - zaključuje Sačić.
