Pučka tradicija naših krajeva bogata je adventskim običajima, a među njima se ističe izrada "kinča"- tradicijskih ukrasa koji su se izrađivali na sve veće svetke, a osobito za Božić.
Kako pojašnjava etnolog Tibor Martan, "kinčanje" ili "kinđanje" je označavalo postupak ukrašavanja seljačkog doma, a kinč je krajem 19. i početkom 20. stoljeća označavao vijenac od grana cmreka koji se pričvršćivao za drvene stropne grede seljačkih kuća ili grane cmreka koje se postavljalo na stijenu u kut glavne kućne prostorije, gdje su stajale svete slike tj. kipi.
Tako oblikovani kinč kitilo se za Badnjak, odnosno Koleni post umjesto danas prihvaćenog božićnog drvca. Kinč se također postavljalo i u gospodarske zgrade gdje su bile smještene domaće životinje i na drvene krovne konstrukcije zdenaca.
Riječ kinč označava i tradicijski božićni nakit u svim njegovim oblicima. Spravljanje kinča započinjalo bi na blagdan sv. Barbare, 4. prosinca. Kinč su u pravilu izrađivale žene i mlađe djevojke. Na području Varaždinske županije za izradu kinča koristilo se raznobojni krep-papir, slamu, jesenske plodove i tijesto. Najrašireniji je bio papirnati kinč koji se javljao u obliku raznovrsnog cvijeća.
Izrađivalo se šipek rože, ivančice, gergine i gerbere. Posebnu zanimljivost novomarofskog područja predstavljaju tzv. "palčeki", slični ivančicama i šafranima, a njihove su se latice dobivale tako da se manje komadiće papira omatalo i uvijalo oko palca.
Od papira se izrađivalo i kuglice poznate pod nazivom "ježeki" i "pureki". One su nastajale tako da se papir nabirao na drvenom štapiću, a potom odvijao s njega i vezivao špagom. Kuglice su svojim izgledom podsjećale na purana koji se šepuri ili ježa.
Četiri duge trake papira međusobno se plelo u "lancek". Vijenac papirnatog cvijeća pričvršćen na drvene stropne grede kuća nazivalo se "lusterom".
Vijenac papirnatog cvijeća izrađivao se i za kućno raspelo. Za izradu lustera mogla se koristiti i slama te jesenski plodovi. Koristile su se stabljike suhe slame, u pravilu slama raži ili pšenice. Kroz stabljiku se provlačio konac i onda se vezivao ili spajao uz drugu stabljiku te se tako dobivalo tvorevine različitih geometrijskih oblika poput piramida. Na pojedine dijelove lustera stavljali su se i papirnati cvjetni ukrasi te zrna graha ili kukuruza. Stabljiku slame moglo se nizati na konac i odvajati manjim komadićima raznobojnog papira. Tako je nastajao još jedan oblik "lanceka".
Uz grah i kukuruz, za ukrašavanje se koristilo i crvene jabuke božićnice te orahe koje se omatalo u sjajni papir ili umakalo u boju žuto-smeđih tonova.
Bučine koštice znalo se nizati na konac i međusobno ispreplitati u manju tvorevinu sličnu kuglici. Od kvasnog se pak tijesta oblikovalo ptice, tj. "tičeke" koje se peklo u pećnici ili pržilo u vrućoj masti. Pečene se "tičeke" vješalo na bor ili stavljalo na božićni stol kao svojevrsni ukras.
Prema narodnom vjerovanju, za Božić je u kući trebalo biti i živog cvijeća. Stoga se na blagdan sv. Barbare odlazilo u voćnjak ubrati nekoliko grančica trešnje, šljive ili marelice, koje su se stavljale u vodu i držale na toplom kako bi za Božić procvjetale.
- U daljoj prošlosti izrada kinča imala je i širi društveni značaj jer je doprinosila slobodnijem druženju mladih i njihovom boljem međusobnom upoznavanju. Tradicijski svjetonazor nije dopuštao česta druženja mladih. Svake večeri od blagdana sv. Barbare do Badnjaka mladež bi se okupljala u jednom domaćinstvu i zajedno uz pjesmu i skromnu večeru izrađivala kinč - pojasnio je Martan.
Nadalje, uz blagdan sv. Lucije 13. prosinca veže se običaj sijanja žita, tj. pšenice, u malene posudice ili izdubljenu repu.
Žene toga dana nisu radile uobičajene "ženske poslove" poput predenja, šivanja, tkanja ili pranja odjeće, a tradicijski jelovnik je nalagao da se toga dana priredi za objed kukuruzna zlevka ili "cicmara".
Umjesto zlevke moglo se prirediti i kukuruznu pogaču – "tropanec", ili poseban kruščić poznat pod nazivom "lucinščak". Zlevku i tropanec morali su blagovati svi ukućani, a dio se tih kukuruznih kolača dijelio i svim domaćim životinjama kako bi one bile zdrave i plodne.
Tibor Martan ujedno nam je otkrio i recept za kukuruznu "cicmaru", prema kazivanju Ankice Hadrović iz Visokog.
Sastojci:
- ½ l kukuruznog brašna
- ½ l kiselog mlijeka ili vrhnja
- 2-3 jaja
- 1-2 žice masti ili putra (maslaca)
- 3-4 žlice šećera
- malo soli
Priprema: Navedene sastojke dobro izmiješati te naliti u namašćen lim. Po površini cicmare žlicom na hrpice nanijeti domaći pekmez od šljiva ili vrhnje. Pečenu cicmaru posipati šećerom.
