- Blagdan Svetog Martina najviše povezujemo s vinogradarstvom i krštenjem mošta, ali u našoj tradiciji blagdan je povezan i s kulinarstvom i pučkom meteorologijom, ističe etnograf Tibor Martan iz Madžareva koji nam je opširnije predstavio običaje vezane uz Martinje koje ovog tjedna slavimo.
Kako navodi, na blagdan Svetog Martina odlazilo se u klet gdje se, prema narodnom vjerovanju, cijelu noć moralo čuti i svijetliti s luči da Martin ne bi ukrao vino. Također, tada se u vino stavljalo malo soli da od njega ne bi boljela glava, ako ga se previše popije. Sugovornik dodaje da se na blagdan Svetog Martina običavala klati guska te je pečena guska bila glavno jelo blagdanskog objeda. Postoje brojna tumačenja zašto se na blagdan Svetog Martina priprema pečena guska, a najraširenije je ono prema kojem su guske svojim glasanjem odale sveca koji se sakrio u njihovu nastambu pred narodom koji ga je odlučio postaviti na biskupsku stolicu.
- Sveti je Martin i na slikama i na kipecima prikazan s guskom, stoga su naši stari običavali reći da si Martin „nosi stroška” – kaže Martan.
Što se blagdanskog stola tiče, uz pečenu gusku priređivali su se i mlinci, a od iznutrica guske te vrata i nogu guske kuhala se juha. Jetra se obično nisu konzumirala, njih kao vrijednu namirnicu, najčešće se nastojalo prodati. Domaćice su naročito cijenile guščju mast. Mast od pečenja su spremale i držale na hladnom mjestu. Kasnije se ta mast dodavala u dizana tijesta kako bi bila meka. Guščja se mast konzumirala i kao namaz na domaćem „zmesnom” kruhu. Guščja je mast bez dodatka soli služila i u ljekovite svrhe. Njome se mazalo rane i otekline. Primjenjivala se u liječenju domaćih životinja, naročito kod upala i rana na vimenu krava. U guščju mast mogao se dodati i korijen gaveza ili cvijet božjeg ognjeca, nevena.
Također, na blagdan se Svetog Martina proricalo i trajanje nadolazeće zime.
- Ako je na blagdan Svetog Martina zapao prvi snijeg, vjerovalo se da će zima biti vrlo duga i bogata snijegom. Govorilo se: „Martinski sneg do Jurjeva ne prejde!“ - kaže Martan.
S druge strane, domaćinstva koja nisu gojila guske, za blagdan Svetog Martina priređivale su martinskog kokota.
- Kokot se najčešće kuhao u komadu zajedno s povrćem u što su se na kraju ukuhali domaći rezanci pa se dobila juha – kaže Martan. I objašnjava da se kokota nije do kraja skuhao već ga se zapeklo u štednjaku ili se pak kokot radio „na saft”. Uz martinskog kokota poslužio bi se i pečeni krumpir ili domaća tjestenina „krpice”.
Uz gusku ili martinskog kokota domaćice su znale prirediti i zdigane štrukle ili zdiganjke s nadjevom od oraha, sira ili maka, a recept, koji nam je ispričao sugovornik, donosimo u nastavku:
Recept za zdiganjku s guščjom masti
Tijesto: 80 dkg brašna, 1 cijelo jaje, 2 žumanjka, 1-2 žlice guščje masti ili 1dcl ulja, 1 žlica šećera, 4 dcl mlijeka, 1 kvasac, malo soli
Nadjev: ½ kg mljevenih oraha, 2 bjelanjka, 1 naribana jabuka, 1 žličica cimeta, malo rakije, šećera prema ukusu, mlijeka prema potrebi
Priprema: Od navedenih sastojaka umijesi se tijesto te se ostavi da odstoji dok se ne digne. Orahe preliti vrućim mlijekom te u njih dodati tučene bjelanjke, naribanu jabuku, cimet, rakiju i šećer. Tijesto razvući te nadjenuti nadjevom i saviti u svitak. Tako savijeno tijesto položiti u namašćen lim i ostaviti da još malo odstoji te peći. Gotovu gibanicu premazati masti i ostaviti da se ohladi. Umjesto oraha za nadjev se mogu koristiti mak, rogač ili domaći pekmez. Za bolji ukus u nadjev se mogu dodati suhe grožđice.
