Prošlo je dvije godine od koncerta za koji se nadam da ga mnogi u Varaždinu još uvijek pamte. Riječ je o nastupu sirijskog kompozitora i pijaniste Maleka Jandalia koji je u koncertnoj dvorani HNK-Varaždin održan 22. veljače 2014 godine.
Spominjem taj glazbeni događaj dijelom zbog njegove važnosti za koncert koji se prije kratkog vremena dogodio u New Yorku i to u prestižnom Carnegie hallu te zbog jednog drugog važnog događaja u kulturi Varaždina i Hrvatske koji se također dogodio u HNK-Varaždin. Riječ je o premijeri „Balada Petrice Kerempuha“ koja je u maestralnoj režiji Georgija Para održana u petak 26.2.2016.
Mada se na prvi pogled može činiti kako između ta dva događaja nema ništa što ih povezuje uvjeren sam kako je baš o tome riječ. Povezuje ih ono što nam u hrvatskom društvu neizmjerno treba a to je izvrsnost i ustrajavanje na vrhunskim kriterijima. Bez uspjeha ostvarenog koncertom od prije dvije godine ne bi se dogodio koncert mo. Jandalia i Zagrebačke Filharmonije 6.2.2016 u dvorani za koju je slavni Isaac Stern rekao: „Posvuda po svijetu glazba oplemenjuje koncertne dorane. Jedina iznimka je Carnegie hall u New Yorku koji oplemenjuje glazbu“. Vjerujem kako je koncert u New Yorku vrijedan pozornosti publike i grada Varaždina.
Ovom je tekstu priložen izbor fotografija koje ilustriraju taj događaj no njegov primarni motiv ipak je premijera i uprizorenje antologijskog teksta Miroslava Krleže na sceni HNK-Varaždin. Toj sam premijeri bio nazočan neposredno po povratku iz New Yorka i još uvijek pod dojmom tog svjetskog centra kulture i umjetnosti. Mnogi od vas koji čitate ovaj tekst bili ste u „velikoj jabuci“ no za nas koji se bavimo promocijom hrvatske kulture u svijetu to je primarno grad nevjerojatne konkurencije brojnih vrhunskih umjetnika i fascinantne izvrsnosti koja dominira kazališnim životom i koncertnim dvoranama, galerijama i muzejima i javnim prostorima.
Ta izvrsnost i ogroman rad kojem svjedočite ostali su mi glavnim dojmom tijekom povratka u Hrvatsku pa i prije samog dolaska u Varaždin. Odmah po dolasku u dragi mi HNK 26.2. osjetio sam da je pred publikom važan događaj te da je atmosfera prepuna uzbuđujuće kreativnosti. Od samog početka Balada bilo je evidentno i uzbuđenje te pozornost kojom je publika pratila predstavu. Imao sam utisak potpune koncentracije s obje strane rampe i još jedne fasciniranosti tekstom. U publici je bilo mnogo znalaca a sama predstava teško da je mogla imati zahvalniju publiku, zahvalniji teatar i zahvalniji grad. Još pod dojmom izvrsnosti s one strane Atlantika tijekom sam predstave u sebi sam stalno ponavljao jednu riječ -IZVRSNO! IZVRSNO ! Dramaturgija, scenografija scenski pokret i izvrsni glumci zajedno s režijom doajena našeg kazališnog života Georgija Para oduševili su me.
U vremenu prožetom tolikom negativnom energijom, iracionalnim svađama u javnom životu i istovremenom krizom u kojoj se Hrvatska nalazi nisam mogao da ne pomislim kako ovu nedvojbenu IZVRSNOST valja javno istači. Kako je HNK Varaždin ovom predstavom na tragu onih vrijednosti kojima sam svjedočio u New Yorku i kako je to najbolji odgovor na pitanje kako iz krize jedino možemo izaći.
Istina je kako nisam kazališni kritičar pa mi se može predbaciti subjektivnost. Ne bježim od toga ali u svoju obranu od toga ističem dužinu svoje postojane odanosti kazalištu. Ilustrira ju draga mi uspomena na jednu sad već davnu predstavu također u režiji Georgija Para iz 1971 godine. To je deplijan legendarne izvedbe „Plebejci uvježbavaju ustanak“ na tekst Güntera Grassa odigrane u zagrebačkom Teatru ITD. Čuvam ga zbog iste IZVRSNOSTI koja je nadišla vrijeme kao što će vjerujem biti i s Baladama.
Znam da je pozornost javnosti prečesto lakše steći napadom na nekoga, skandalom ili čak uvredama no doživljeno u New Yorku i sada u Varaždinu tjera me na možda teži ali po mojem sudu mudriji put. Na pohvalu jednom kazalištu koje danas ima sigurno najbolju predstavu u Hrvatskoj, na pohvalu jednom ansamblu čiji glumci Balade igraju s dovoljno emocija i strasti da to oduševljava a čiji režiser kreativnošću, svježinom ideja i smislom za detalj govori o svojoj mladosti bez obzira na svoje godine. Hvala HNK-Varaždin na ovoj predstavi s željom da ju izvede na što više scena i kod nas i izvan Hrvatske.
