Nakon nedavne premijere predstave Minaluš u CZM-u, u Varaždinu će biti izvedena još jedna predstava koja se odmiče od konvencionalnog teatra, ali ovaj će put biti izvedena na velikoj pozornici, u HNK-u.
Riječ je o predstavi „Mrtva svadba“, nastaloj u koprodukciji HNK-a Varaždin i produkcijske kuće Eurokaz, čiji je umjetnički voditelj Branko Brezovec na presici u kazalištu rekao da je predstava nastala prema tekstu Asje Srnec Todorović, postavljenom na daske još 1990. godine.
– To je inovativna predstava koju je postavio Teatar &TD, a takvi tekstovi, koji imaju europske domete, s karakterom beskompromisnosti, često nestanu i zaborave se. Cijeli hrvatski ekspresionizam je nepravedno zapostavljen pa se malo ljudi bavi teatrom iz 60-ih godina – objasnio je Branko Brezovec dodajući da mu je iznimno drago što predstavu postavljaju u koprodukciji s varaždinskim HNK-om.
Naime, prisjetio se da su u vrijeme kad je bio organizator međunarodnog kazališnog festivala Dani mladog teatra u Zagrebu varaždinske predstave uvijek igrale na njemu.
I redateljici Nataliji Manojlović tekst predstave, koja će biti izvedena u petak 2. prosinca u varaždinskom HNK-u, svidio se na prvo čitanje.
– Tekst mi se svidio na prvo čitanje jer ima elemente poetske drame, jako je to izazovno za mene s obzirom na to da predstava nije recital ili neki hermetični izraz. Tekst ima elemenata apsurda i humora, pokušala sam ispitati žanrovske potencijale koje nudi, htjela sam ga oplemeniti muzičkim teatrom, probala sam pretvoriti rečenicu u nešto što može biti toliko apstraktno kao glazba, ali i konkretno kao glazba – rekla je redateljica Natalija Manojlović određujući predstavu kao – operu noir.
Tekst je uglazbljen u suradnji s Papandopulo kvartetom, koji čine Nikola Fabijanić (sopran saksofon), Gordan Tudor (alt saksofon), Goran Jurković (tenor saksofon) i Tomislav Žužak (bariton saksofon). U predstavi igraju Ljubomir Kerekeš, Barbara Rocco, Sara Stanić i Marinko Prga.
– Vjerujem da će tekst i izvedba izazvati „zbunjavelu“ za varaždinsku publiku što se tiče percepcije kazališta – zaključio je Ljubomir Kerekeš.
Opis predstave:
"Mrtva svadba" motiv ljubavi konfrontira s njegovom dimenzijom „na život i smrt“. Slike ljubavi i smrti plutaju među likovima Oca, koji uz pristanak mrtve Majke nastoji zbrinuti Kćer brakom, Kćeri, koja ideju zbrinutosti jednako tako vidi i u kraju života; Mladoženje, s fantastičnom idejom o ljubavi i obitelji, koja uspijeva opstati tek zato što ih nikada nije doživio, i Mrtve majke, pospremljene u obiteljski ormar.
Mrtva svadba predstavlja obitelj kao društvenu igru, čija pravila od davnina ispisuje kulturološko nasljeđe. Obiteljske uloge, odnosi i rituali, s koljena na koljeno provode se bez odstupanja. Tako Obitelj postaje tek obiteljsko naslijeđe, odnosno akumulirano obiteljsko breme, koje s ponosom u srcu ili s djedovima u oku, ostavljamo potomstvu. Svako preispitivanje ili nepoštivanje pravila urušava cijelu instituciju. Pokoljenja su već prije svoga postojanja osuđena na gušenje u pravilima, kao u prašini nekog obiteljskog porculana, koji godinama čeka "posebnu priliku".
Jedna obična obiteljska tragedija kao tektonski poremećaj figurica u igri, manje je smrtonosna od igre same. Jer naslijeđe samo, univerzalna je obiteljska tragedija.
