Proljetnim se raslinjem na blagdan Svetog Jurja (23. travnja) kitilo stoku i ukrašavalo dvorišta i domove. Grančice kupine ili divlje ruže trebale su pružiti zaštitu od zlih sila, dok su grančice lijeske, drijenka, graba i bukve predstavljale vitalnu snagu proljeća odnosno obnovu i buđenje prirode.
Ovim se grančicama izvodio i poseban blagoslov polja uoči Jurjeva na području Grada Novog Marofa. Od grančica se oblikovao pušlek koji se odnosio na polja zasijana pšenicom te zaticao u sredini njive uz prigodne riječi blagoslova: Bog te prekriži i blagoslovi i štiti od tuče i mraza! Grančice lijeske u pušleku su trebale biti najveće jer se vjerovalo da će vlati pšenice biti onoliko duge koliko su duge grančice lijeske. Ponekad se grančicama lijeske oblikovalo križ.
Po jurjevskom blagoslovu polja uslijedio je i crkveni blagoslov polja. Svečana procesija koju bi nakon sv. mise na blagdan Svetog Marka (25. travnja) predvodio župnik odlazila bi iz crkve do prvih polja zasađenih pšenicom. Tu bi zvonar od rukoveti mlade pšenice načinio vijenac za raspelo koje se nosilo na čelu procesije, a župnik bi izrekao prigodne molitve blagoslova.
Uz važnu ulogu koju su grančice kupine, divlje ruže, drijenka, lijeske, graba i bukve imale u blagoslovu polja uoči Jurjeva, njihove se pupove, lišće, cvijeće i plodove koristilo u liječenju pojedinih bolesti i drugim običajnim radnjama.
Grančice drijenka nošene su u crkvu na posvetu kao znak sjećanja na cvijeće kojim su žitelji Jeruzalema dočekali Krista. Blagoslovljene grančice drijenka čuvale su dom, gospodarske zgrade, zdenac i polja od nevremena i drugih nepogoda. Zreli plodovi drijenka su sušeni ili svježi stavljani u rakiju. Čaj i rakija su konzumirani kod probanih tegoba.
I lijeska je trebala osigurati zdravlje te se zato nekoliko pupova lijeske trebalo pojesti prije božićnog ručka. U Kamenoj Gorici postojala je i pitalica koja cvatnju lijeske smješta u božićne dane. Malenu se djecu pitalo: Kaj je to kaj za Božić cvete, a v kolovozu se bere? Krave se udaralo ljeskovim prućem kako bi davale više mlijeka.
Od svježeg lista kupine priređivao se čaj u vrijeme prehlade dok se mrvice osušenog lista kupine stavljalo na rane i opekline. Za ublažavanje grlobolje koristilo se polove kupine umiješane u svježe mlijeko. Vjerovalo se da prava zima nastupa tek onda kada se kupini smrzne stabljika. Cvijet divlje ruže znalo se stavljati ispod jastuka djeteta koje nije željelo spavati, zato se divlju ružu ponekad nazivalo pospanjkom.
Razlistala bukova grančica nazivala se vojom. Mlado lišće bukve jelo se za jačanje krvi i stjecanje imuniteta. Bukovo lišće najčešće su ubirala djeca i mladež. Jurjevski čestitari koji su obilazili uoči blagdana Jurjeva selom pjevajući prigodne pjesme darivali su mještane zelenim bukovim grančicama. Bukovim pepelom prala se roba i ostali tekstilni predmeti, a služio je i za pranje kose.
Iz debla graba tesalo se luči koje su korištene za rasvjetu kuća. Kako bi mladić dokazao da je zreo za ženidbu, trebao je istesati luč na svilenome rupcu tako da ga ne rasiječe.
