Hrvatska mreža za beskućnike na svojoj mrežnoj stranici navodi da je brojnost beskućnika u Hrvatskoj iznad 2.000, dok se ostale procjene kreću od 1.000 pa sve do 10.000 beskućnika na području Lijepe naše. Za sve njih postoji 14 prihvatilišta, čiji sveukupni kapacitet iznosi 450 mjesta. Jedno takvo prihvatilište nalazi se u Varaždinu, a djeluje pod okriljem udruge Novi put, koju vodi Nikola Dugandžić. U svojim prostorima ima 16 smještajnih mjesta, koja se u kriznim vremenima i hladnim periodima godine vrlo često prošire.
“Zadovoljan sam”
Tijekom dugogodišnjeg rada, kroz varaždinski dom za beskućnike prošao je veliki broj osoba. Svakoj je pružena ekstenzivna pomoć da bi se ponovno mogli osamostaliti u društvu, međutim, većina njih je starije dobi i fizički
slabo, što zbog životnih okolnosti, što zbog alkoholizma i sličnih poteškoća. Stoga, rijetki u reintegraciji uspiju, ali se od niti jedne osobe ne odustaje. Jedan takav rijetki slučaj je Viktor Seidl. Nakon što je
više od šest godina proveo kao rezident varaždinskog doma za beskućnike, uspio je putem gradskog natječaja osigurati stan.
-Zadovoljan sam i ne mogu se žaliti. Radio sam za svoju obitelj. Imam petero unučadi. Kćerki sam osigurao kuću. Bilo je padova, bilo je visina, bilo je puno toga; mogao bih napisati knjigu.- veli nam Viktor Seidl
Život ispunjen radom
Život Viktora Seidla u početku nije najavljivao teške godine koje će morati proživjeti u svom životu. Tijekom svog konobarskog rada bio je sretan, a tvrdi kako
mu u to vrijeme nije previše toga nedostajalo.
- Odrastao sam u obitelji s dobrim financijskim uporištem. Završio sam ugostiteljsku školu. Radio sam preko četrnaest godina kao konobar u staroj Vami, po dvorcima i tijekom sezone na moru. Imao sam pune džepove. Sestri sam pomogao urediti kuću. Sve sam platio u gotovini, nikada na kredit. Auto prvi, auto drugi. Samo je nedostajalo ptičjeg mlijeka. Radio sam cijele noći, a svaki vikend bio sam na svadbi od početka do kraja. Ponekad sam radio
20 sati u komadu. Žena je bila ljuta na mene jer je mislila da imam ljubavnicu, a onda sam se izuo i stopala su mi bila krvava od hodanja. Nakon nekog vremena sam puknuo i razveo se te je svatko otišao svojim putem.- ispričao nam je Viktor Seidl.
Nakon što je došao rat bio je prisiljen promijeniti struku. Najprije je pokušao raditi na Bliskom istoku. Međutim, zbog poslovnih okolnosti taj posao nije uspio zadržati te se ubrzo vratio na obalne regije svoje domovine.
Više o životu beskućnika Viktora Seidla pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
