Boris Kvaternik mladi je pjesnik koji je nedavno gostovao u Varaždinu u Vakuum klubu na Večeri poezije i craft piva. Već dugo u Varaždinu nije bilo pjesnika koji u svojem izrazu koristi estetiku ružnoće.
Radio kao grobar
Ni kontroverzni francuski pjesnik Comte de Lautréamont, kojeg je pisac Miljenko Jergović nazvao čovjekom-zvijeri, ne bi se posramio takvih pjesama. U Borisovim pjesmama djeca se pretvaraju u ljudožderske leptire s otrovnim krilima, u njima raste crijevima okićen suncokret, a meso cvrlji na rukama, a u drugom trenutku to gomilanje negativnih kategorija zamjenjuje se potpunom suprotnošću; empatijom s djevojkom u kolicima, laganom kišom na prozoru...
Boris Kvaternik i sam ima neobičnu biografiju. Iako prilično mlad, da bi preživio, već je, kaže, radio brojne poslove; kao grobar na zagrebačkim grobljima, kao pomoćni radnik na pokretnoj traci u tvornici kućanskih aparata, crnčio je u tvornici sladoleda, a nakon toga bio je polagač optičkih kablova po gradskim šahtovima i pomoćni radnik u maloj tiskari. Kasnije je upisao kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu.
Manira nadrealista
Njegov nastup ne možemo opisati kao što obično opisujemo pjesničke večeri, na primjer, kad kažemo da autor govori ili krasnoslovi stihove. Ova je izvedba bila u maniri nadrealista, lotreamonska, bio je to frenetični monolog mladića koji se buni protiv boga, društva i samog života.
Boris Kvaternik kaže da voli popiti, naročito uoči nastupa, jer svoje nastupe doživljava kao izlaske, onako kako drugi mladići doživljavaju provode, pa je rekao da mu je zato bilo drago što je bio pozvan na pjesnički događaj povezan s otvaranjem sezone craft piva, ali priznaje da pijanstvo nije dobro za sam proces pisanja, tada treba biti trijezan.
Nakon Borisova nastupa o izradi piva govorio je kneginečki pivar Nikola Sokol, a svirao je bend Sten Mol.
