- S multiplom sklerozom se može, a i mora živjeti, jer kod te bolesti nema “rikverca”, možete samo naprijed – rekla nam je Mateja Lazar (30) iz Natkrižovljana, kojoj je multipla skleroza (MS) dijagnosticirana 2009. godine.
Riječ je o autoimunoj upalnoj bolesti središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine), kod koje dolazi do propadanja mijelinske ovojnice koja obavija živčana vlakna. Zbog oštećenja ovojnice dolazi do usporavanja ili blokade prijenosa živčanog impulsa između živčanih stanica, a time i do poremećaja različitih funkcija u središnjem živčanom sustavu. Multipla skleroza je kronična i neizlječiva bolest.
Prvi simptomi
Prve simptome bolesti tada 19-godišnja Mateja primijetila je na radnom mjestu.
- Krenula sam na pauzu i jednostavno sam se počela loviti za zid. Iako sam ja išla ravno, “vuklo” me na stranu, jer je bolest utjecala na centar za ravnotežu. Kad sam se vratila na radno mjesto, počela sam šivati, ali počele su dvoslike, čak i troslike. Među prvim simptomima bila je i utrnulost desne strane lica, jezika i desne ruke. Završila sam na neurologiji te sam hospitalizirana. Počele su pretrage, među njima i vađenje likvora iz kralježnice i tada su utvrdili da je riječ o multiploj sklerozi – ispričala nam je.
Prvotni šok je izostao jer, kako kaže, tada nije ni znala kakva je to bolest.
- Pitala sam je li to tumor, o čemu se radi, hoću li biti nepokretna ili slijepa, jer sam dva tjedna u bolnici provela bez vida, koji mi se vratio liječenjem kortikosteroidima. Kad sam se vratila iz bolnice, tražila sam informacije na internetu, čitala što se sve može dogoditi, jer MS je bolest s tisuću lica, nikad ne znaš kako i kad će te “udariti”. Bilo mi je teško sve to prihvatiti – kaže Mateja, istaknuvši kako ne bi uspjela bez podrške svojih roditelja Damira i Vesne te mlađe sestre Romane.
- Da nije bilo njih, ne znam kako bi to tada završilo, bilo mi je teško prihvatiti, ali njih troje su mi u tim trenucima bili najveća potpora – naglasila je.
- Krenula sam sa svakodnevnim šetnjama, guralo me naprijed. Multiplu treba prihvatiti. Naravno da je teško, osobito na početku kad ni ne znaš točno što je to. Zato se treba konzultirati s liječnicima i drugim ljudima koji imaju tu bolest, slušati njihove savjete. Kad su mi govorili kakva je to bolest, naravno da sam plakala, svašta ti se u tim trenucima vrti u glavi. Događalo mi se da navečer operem kosu, a ujutro sam se probudim s masnom kosom, zbog velikog stresa – prisjeća se Mateja.
Do 2015. godine bolest se razbuktavala svakih nekoliko mjeseci.
- Prvi relaps bio je 2010., ponovno sam imala udvostručen vid, završila sam na kortikosteroidima, a nakon toga su mi davali interferon jednom tjedno. Svaka dva-tri mjeseca MS se vraćala. Dogodilo se i da se tjedan dana nisam mogla dići iz kreveta jer me “lupilo” na noge, nisam ih mogla pomaknuti. Kortikosteroidi ublažavaju te simptome, ali nakon njih mi redovito počinje “divljati” tlak pa treba tjedan do dva da se sve to zajedno normalizira – pojašnjava.
- Liječenje se u početku sastojalo od jedne injekcije interferona beta-a tjedno, a posljednjih nekoliko godina sam na terapiji Copaxoneom, svaki drugi dan, preko injektora – dodaje ova mlada žena zbog čijeg osmijeha i energije nikad ne biste pomislili da boluje od neizlječive bolesti. A za njen je osmijeh i snagu, kako kaže, uvelike zaslužan i suprug Matija.
Kako multipla skleroza utječe na njenu svakodnevicu i što smatra najvažnijim u borbi s "bolešću s tisuću lica", pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
