U izlozima Kerameikonove Galerije K 10, u Kukuljevićevoj 10 u Varaždinu, od 18. veljače do 15. ožujka održavat će se prigodna izložba pod nazivom Maska. Pozivu na sudjelovanje odazvalo se trideset autora iz Hrvatske i Slovenije.
O izložbi:
Maska, krinka, krabulja, obrazina, istoznačnice su za artefakte odnosno, rukotvorine koje se veže uz čovjeka u svim povijesnim razdobljima na svim geografskim širinama i dužinama.
O maski su napisani mnogi tekstovi i analize koji potanko svaki sa svoga stručnog područja, opisuju njenu pojavu i upotrebu u raznim situacijama i prigodama.
U europskoj antici, izrađivala se tipična kazališna maska kao što se čini još i danas u dalekoistočnom teatru. Naravno, maska je sveprisutna i u suvremenom kazalištu i ne samo u njemu. Kao uostalom i u svakodnevnom životu na svim razinama i prostorima.
Nas ovdje najviše zanima pokladna maska vezana uz razdoblje mesopusta, karnevala, poklada ili fašnika, kada se prije korizme, grupe ljudi okupljaju i priređuju kostimirane, krabuljne plesove(redute) ali još češće povorke maškara ili mačkara proizvodeći pri tome specifične zvukove, plešući u njihovom ritmu. Sjetimo se samo naših zvončara iz Gorskog kotara i Primorja ili kurenata iz Prekmurja i Međimurja, Samoborskog fašnika kada Sraka preuzima vlast , Riječkog ili svepoznatog Venecijanskog karnevala a da ne govorimo o onom najspektakularnijem u Rio de Janeiru.
Sve te karnevale, maškare, prate najrazličitije vrste maski od onih u obliku ljudskog lica ili životinjskih glava, oblikovanih groteskno i pomalo zastrašujućeg izgleda i izraza, one koje su zapravo karikatura, sve do onih senzualnih i pomalo lascivnih, u svakom slučaju simboličkih. Jednako kao naglašeno ružna ili prenaglašeno lijepa, maska služi ljudima da bar na trenutak prikriju svoj identitet i da se pretvore u nekog drugog, daju svom licu drugi vanjski izgled i izraz i pri tome kamufliraju svoju vlastitu prirodu. Ruga se onima i onom što u ljudima izaziva strah, izražava se društvena kritika, sardonični izrazi pletu satiru koju je inače nemoguće izraziti u drugim prilikama i na drugi način.
Tradicionalne venecijanske krabulje kriju drevne tajne a one u Brazilu nastoje blistati u svojoj u prividnoj raskoši i stvarnoj erotici. Koriste se pri oblikovanju maski svi mogući materijali od onih elementarno dostupnih do onih posebno pripremljenih za tu priliku.
Na nivou narodnih običaja, stavivši „opasnu“ masku najčešće izrađenu od životinjske kože, krzna i rogova, čovjek stvarajući ritmiziranu buku, tjera tamu i najavljuje dolazak svjetla. Čišćenje, pročišćenje, obnavljanje, težnja za radošću i zaboravom lošeg, neugodnog i zločestog, motiv je svakog okupljanja i „ludovanja" u grupi.
Maska je svojim raznolikošću, izražajnošću, slikovitošću i skrivenim značenjem kojeg nosi, ali često i eksplikacijom, izazov je mnogom umjetniku. Ovom našom izložbom ne težimo dekorativnosti i imitaciji, već želimo potaknuti umjetnika da dok u svojoj svakodnevici mijenja svoje osobne maske prema situaciju i prilici u kojoj se nađe, pokuša stvoriti malo umjetničko djelo u koje će unijeti vlastitu ekspresiju temeljenu na doživljaju i iz njega proistekloj ideji kojom će kroz svoj likovni jezik i izraz iskazati svoj osobni odnos i stav prema nekom problemu, događanju, stanju ili situaciji.
