- Iznenadila me Medalja Grada Varaždina jer je to prvo priznanje sredine u kojoj živim više od pedeset godina, a radio sam sve do prije petnaestak godina, kada sam otišao u mirovinu pa stoga sada takvo što uistinu nisam očekivao - veli nam Marijan Husak, umirovljeni profesor fizike, koji je gotovo četiri desetljeća radio na današnjoj Prvoj gimnaziji u Varaždinu, najstarijoj varaždinskoj srednjoškolskoj ustanovi i dugo se godina povezivala upravo s njim. I to s razlogom.
- Osim rada u školi, često sam odlazio na seminare gdje sam imao predavanja i izvodio pokuse pred kolegama iz cijele zemlje. Zahvaljujući tome, bio sam poznat u struci i među kolegama koji su me i predložili za priznanja, a onda sam i za njih izabran. Osim jednog mandata predsjednika školskog sindikata, nisam bio ni u kakvoj strukturi političkog karaktera, već isključivo u stručnim tijelima lokalnog i republičkog karaktera, a radni vijek sam završio u svojstvu profesora savjetnika.
Rođeni ste u Zagrebu?
Stjecajem okolnosti, za kratkog posjeta majke očevoj rodbini, rodio sam se u Zagrebu, 1940. Moj otac, rođen u Češkoj, imao je prije II. svjetskog rata foto atelje na Bledu. Tu je upoznao moju majku, rodom iz Mojstrane, sela blizu Kranjske Gore. Zbog ratnih prilika, otac je morao napustiti Bled i preseliti se u Osijek, gdje je dobio posao. Mene su dali baki u Mojstranu, gdje sam odrastao do školskog uzrasta. Tako mi je slovenski postao materinji jezik, što mi omogućuje da obavljam posao sudskog tumača i prevoditelja.
Kako ste se našli u fizici?
U Osijeku sam završio osnovno i srednje obrazovanje, nakon kojeg sam upisao studij eksperimentalne fizike na PMF-u u Zagrebu. Prvi izbor bila mi je elektrotehnika, ali sam se predomislio. Na studiju sam upoznao i buduću suprugu Veru. Diplomski rad obavljao sam na IRB-u na temu optike kristala...
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
