Puna dva desetljeća prošlo je otkada je varaždinski kolekcionar i poduzetnik Vladimir Malogorski, koji već pet desetljeća vodi poduzeće MDV-CENTAR, a skoro punih šest desetljeća skuplja umjetnička djela, potpisao darovni ugovor prema kojem Gradu Varaždinu ostavlja svoju zbirku umjetničkih djela.
Nažalost, ni do danas nije se za nju uspio pronaći odgovarajući smještaj pa se i dalje nalazi kod njega, umjesto da obogaćuje svagdašnjicu Varaždinki i Varaždinaca, kao i svih koji posjećuju ovaj barokni grad. Iako se Grad obavezao ugovorom da će osigurati prikladan smještaj za ovu hvalevrijednu donaciju, još uvijek to nije učinio. Međutim, ovih se dana opet govori o rješenju, odnosno ponovno se raspravlja oko toga gdje bi bilo najbolje zbirku smjestiti.
Ista se polemika vodi već godinama: jedni je vide u vili Bedeković, drugi u prostorima gradske knjižnice u zgradi varaždinskog HNK, treći ne žele ni čuti za bilo koji od tih prostora...
Čak 136 autora i 1.500 djela
- Došli smo već do devete lokacije za zbirku i više ne vjerujem ničemu sve dok se postav i ne otvori. Na žalost, kao i u svemu ostalom oko toga glavnu riječ nema struka, nego politika, koja je infiltrirana u sve pore života. Izuzev nekih političara, koji su upoznati sa samom zbirkom te ju cijene radi njene jedinstvenosti i poznaju njenu pravu umjetničku vrijednost, smatram da oni koji je ne žele vidjeti u Varaždinu nisu upoznati ni sa slikarima ni s djelima s kojima sam godinama zbirku obogaćivao. Međutim, ako se kaže da je Varaždin grad kulture, onda bi to trebalo i pokazati. Ne bih htio zvučati neskromno, ali Varaždin će dokazati da je grad kulture tek kada udomi moju zbirku, a s obzirom na obim zbirke, istu je potrebno i galerijski osmisliti, uz pomoć galerista Moderne Galerije Zagreb i likovnih kritičara, naglašava Malogorski, pitajući hoće li strani turisti u Varaždin prije doći zbog, primjerice, Bukovca, Stančića, Babića, Rabuzina i Generalića ili nizozemskih i austrijskih starih majstora.
Dok tako smjelo govori o vrijednosti svoje zbirke, itekako je svjestan da postoje oprečna mišljenja oko toga pa daje odgovor i na to.
- Uvijek treba početi od brojki jer su one neupitne. Prije svega, tu je 136 autora, a ne nekolicina i to samo jednog umjetničkog pravca. Nadalje, tu je 1.500 umjetničkih djela. Ako bi, recimo, rekli da polovica ne vrijedi skoro ništa, ostaje još njih 750 od kojih bi mogli reći da je barem polovica prosječna, što znači da je više od 350 iznadprosječno, od čega je vrhunskih barem njih stotinu. A to je jako puno, ukazuje Malogorski, čija zbirka ima radove Bukovca, Uzelca, Babića, Konjovića, Crnčića i drugih vrhunskih umjetnika i svjetski priznatih akademika.
U kojem bi prostoru najviše volio vidjeti zbirku, kako je prikupio tako impozantna djela, ali i crtice iz susreta i razgovora s umjetnicima, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
