- Kruh je svakodnevna ljudska hrana. On je simbol blagostanja i simbol Božje prisutnosti među ljudima – kaže etnolog Tibor Martan, a koji nam je s obzirom da se u listopadu obilježavaju Dani kruha, rekao više o toj tradiciji i običajima.
Navodi da se nekada na selu najčešće mijesio zmesni kruh od miješanog brašna, odnosno kukuruzno se brašno miješalo s raženim. Pšenični kruh se pekao samo za blagdane. Kruh se mijesio u drvenom koritu najmanje pola sata, a zatim se tijesto pustilo dizati. Kvasac za kruh pripremao se od sasušenog tijesta. Nakon što se tijesto diglo, domaćica ga je premijesila u hljebove koje se oblikovalo okruglom drvenom zdjelom u lijep zaokružen oblik.
Nakon što su još malo odstajali, hljebovi su se stavljali na lopar, a što je drvena lopata i gurali u krušnu peć. Kruh se pekao dva do tri sata. Uz kruh redovito su se pripremale i beskvasne pogače od pšeničnog brašna.
Na površinu se kruha urezivao znak križa za sreću i blagostanje obitelji. Ponekad je površina kruha ukrašavana ubodima noža, vilice, ključa ili je ukras oblikovan od manje količine tijesta u obliku srca, ptice, lista, grane ili cvijeta. Sve važnije prigode u životu čovjeka pratili su odgovarajući običaji, ali i kruh.
- Rođenje i krštenje djeteta proslavljalo se u krugu najbližih srodnika i kumova. Tom prilikom krsna kuma je donosila u košari na glavi dar u hrani. Glavni dio dara bio je okrugli kruh ili kolač koji se nazivao pogača.
Prije ulaska u mladenčevu kuću, mladenku je na pragu kuće svekrva darivala kruhom, a svekar vinom. Prihvaćene darove mladenka je unosila u kuću te ih stavljala na stol uz riječi: „ Evo kruha, vina i Božjeg mira! „
Ujutro na blagdan Sv. Lucije peklo se kukuruznu pogaču s vrhnjem ili poseban kruh zvan lucinščak u koji se stavljalo različito zrnje. Pogača bi se podijelila ukućanima i svim domaćim životinjama. Na blagdan Sv. Lucije moglo se prirediti i kukuruznu zlevku, cicmaru. Tijekom božićnih blagdana na stolu je uz vrč vina i blagoslovljenu svijeću stajao i kruh koji se nakon blagdana Nevine dječice podijelio obitelji i domaćim životinjama. Rano ujutro na Božić darivalo se kruhom ili jabukom vodu u zdencu - objašnjava Martan.
Za uskrsni blagoslov hrane pripremalo se pogaču od pšeničnog brašna zvanu vrtanj ili maslenjača. Brašno žitarica koristilo se i za izradu slatkih tijesta. Najpoznatiji kolač gibanica ili zdiganjka pripreman je od kvasnog slatkog tijesta s nadjevom od oraha, maka ili sira, a pekao se u keramičkoj okrugloj zdjeli. Osim gibanica peklo se zlevke, cicmare, pere i prkuse, sitne kolače nalik keksama.
- U našem kraju postojao je običaj darivanja djece kruhom koji je nalagao da se djetetu nikada ne uskrati kruh te se svakom pridošlom djetetu u kuću nudilo ili darivalo komad kruha. U novomarofskom kraju u usmenu su predaju ušli i tzv. kruščići grofice Lujze. To je svojevrsni spomen na grofičino darivanje kruhom siromašne djece u Općoj pučkoj školi u Madžarevu. Spomenica Opće pučke škole u Madžarevu bilježi da se to darivanje vršilo svake godine uoči blagdana Svih Svetih, odnosno 31. listopada - ukazuje Martan.
