Lijekovi nam ne mogu služiti kao alat za izlječenje, već je ključ našeg zdravlja i fizičkog i mentalnog u nama samima, veli nam Petra Križaić, farmaceutkinja koja je nakon više od dvadeset godina radnog iskustva odlučila podijeliti svoje i spoznaje drugih o važnosti zdrave prehrane kroz Anasta nutricionistička savjetovanja.
Zdravlje u našim rukama
Za farmaceute se obično misli da sve rješavaju lijekovima. No, vi se držite stare Hipokratove, koja veli da nam hrana treba biti lijek, a lijek hrana…
- Hipokrat je definitivno bio u pravu i potpuno se slažem s time da nam hrana treba biti lijek, a lijek hrana. Lijekovi nam mogu pomoći u nekoj akutnoj fazi bolesti i to uglavnom za smirivanje simptoma bolesti. Ako ne mijenjamo svoju prehranu, svoje životne navike i svoju svijest o tome da smo mi najvažniji u svom izliječenu, tada nam lijekovi ne predstavljaju ništa drugo nego prebacivanje odgovornosti za svoje zdravlje na nekog ili nešto drugo.
Koliko je hrana bitna za zdravlje?
Hrana je nešto što svaki dan unosimo u organizam i bez nje ne možemo, kao što ne možemo bez zraka i vode. Na kvalitetu zraka i vode ne možemo previše utjecati, ali na kvalitetu svoje prehrane itekako možemo jer mi sami biramo namirnice i hranu koju konzumiramo.
Je li u nekoj dobi posebno bitno što jedemo?
Bez obzira na životnu dob, prehrana je prva na listi važnosti za naše zdravlje. Često srećem pacijente u starijoj životnoj dobi koji su bolesni, pretili, s hrpom dijagnoza i krivim prehrambenim navikama. Većina ih zbog dobi ne želi promjene jer nisu navikli da se moraju mijenjati, ali ih itekako zabrinjava i muči svakodnevna borba s hipertenzijom, dijabetesom, gihtom, hiperlipidemijom, karcinomom… Često ne žele promjene niti zbog okoline koja ih ne podržava, ali većinom su razlozi navike kojih se teško rješavamo. Nažalost, lakše je popiti tabletu nego prihvatiti spoznaju da smo sami odgovorni za svoje zdravlje.
Najvažnije je stvoriti ispravne prehrambene navike od ranog djetinjstva i tu je najveća uloga na roditeljima. Nažalost, police naših dućana su preplavljene šarenim, slatkim i nezdravim proizvodima koji ne samo da nisu hrana, već ih smatram toksičnim. Većina roditelja nije svjesna štete koju nanose svojoj djeci dajući im da konzumiraju takve proizvode. Zato me i ne čudi veliki broj alergija, dermatitisa, astme, pretilosti, hipertenzije, tumora u sve većem broju kod djece.
Snaga sirovog
Što je zapravo zdrava, a što nezdrava hrana?
Svaki čovjek, kad uključi razum, može lako odgovoriti na pitanje koja je hrana zdrava, a koja nije. Samo ono što nam priroda daje i u obliku na koji nam to daje podržava zdravlje, fizičko i mentalno.
Bit je u sastojcima hrane koje često sve ni ne znamo, no koliko je važno, primjerice, je li smrznuta, kuhana ili svježa?
Hranu bi trebali promatrati kao pogonsko gorivo za naše tijelo. Gledano s energetske strane, najbolji izvor uvijek su svježe, netom ubrane namirnice, voće i povrće. Svi smo se uvjerili barem jednom u životu u razliku u okusu trešnje ubrane sa stabla ili trešnje koja je ubrana prije nekoliko dana ili čak sati. Isto je i s ostalim namirnicama. Čim duže neko voće ili povrće stoji ubrano ono gubi na svojoj životnoj energiji, na sastavu hranjivih tvari, na količini vode, na boji. Kada živu namirnicu kuhamo satima pretvaramo je u neživu tvar koja nam služi samo da napunimo želudac i zadovoljimo trenutni osjećaj gladi. U tako pripremljene kuhane obroke dodajemo sol, šećer, začine da zamaskiramo njen okus, učinimo ih primamljivijim našem jeziku jer nam inače ne bi bile ukusne kuhane. I tako nesvjesno postajemo ovisni o umjetno stvorenim okusima i zaboravljamo okus žive hrane.
Kada se shvatili ili počeli shvaćati važnost prehrane i zašto?
Svoju sam prehranu počela mijenjati intuitivno. Prije više od deset godina prestala sam jesti meso iz više razloga. Od tada stalno mijenjam svoj način prehrane da bi do danas shvatila da prehrana ovisi o stanju svijesti svakog pojedinca. Osobno sam se uvjerila u snagu sirovog voća, povrća, sjemenki, klica i orašida. Već i male količine žive hrane u obrocima djeluju blagotvorno na naš organizam, a povećavajući njihov udio u svakodnevnoj prehrani u stanju smo iscijeliti se.
Prehranom do izliječena
Koje bolesti i stanja se mogu riješiti hranom ili tome doprinijeti?
Ovisno o tome koliko smo spremni daleko ići u promjeni svoje prehrane u stanju smo iscijeliti i najteže bolesti. Prirodne, neprerađene namirnice podržavaju rad našeg organizma i ne opterećuju ga jer je to hrana koja nije umjetna i tijelo je kao takvu prepoznaje. Sve što nije stvoreno od prirode nije dobro za naš organizam. Usudim se reći da je sve što je umjetno otrov za naša tijela.
Hrana i pretilost
Debljina je danas poseban problem. Niz je dijeta i kako onda odabrati?
Debljina ili pretilost danas je veliki problem i kod djece i kod odraslih, iako ona sama po sebi nije bolest. Dugotrajnim opterećenjem organizma viškom kilograma dolazi do promjena u normalnom funkcioniranju organa i njihovom obolijevanju. U paketu s pretilošću uvijek dolaze i bolesti kao što su dijabetes, hipertenzija, masna jetra, hiperlipidemija, giht, koronarne bolesti. Zbog toga se i debljini pristupa kao bolesti i potrebno ju je liječiti. Jedini način na koji možemo liječiti pretilost je samo promjenom prehrane. Svakom pojedincu potreban je individualan pristup ovisno o njegovom zdravstvenom stanju. Jedna vrsta dijete ne može biti dobra za sve jer je svaki organizam drugačiji, ali ono što je dobro za sve je prehrana u skladu s prirodom. Bez obzira odluči li se osoba na pretežito sirove ili kuhane obroke, mesne, vegetarijanske ili veganske, hrana uvijek mora biti što jednostavnija i pripremljena od cjelovitih, neprerađenih namirnica. Iz osobnog iskustva znam da je kilograme najlakše i najzdravije skinuti prelaskom na većinskim dijelom sirovu prehranu sezonskim namirnicama.
Biodinamički princip
Vaš otac se bavi godinama biodinamičkom poljoprivrednom proizvodnjom. Je li to imalo utjecaja na vas?
Zapravo mislim da sam ja imala više utjecaja na svoje roditelje nego oni na mene. Odrasla sam u gradu u stanu bez dvorišta i vrta. Nakon udaje sam preselila na selo u gornje Međimurje i tamo počinje moja promjena svijesti, navika, prehrane... Kao da je priroda pokrenula u meni neka skrivena znanja. Moji roditelji dolaze na selo nekoliko godina nakon mog preseljenja i to u moju blizinu tako da smo i dalje veoma povezani i zajednički obrađujemo zemlju i proizvodimo svoju hranu. Moj otac je već godinama član Udruge „Duga“ za biodinamičko gospodarenje, tako da je sva naša hrana proizvedena po ekološkim, biodinamičkim principima, bez upotrebe umjetnih zaštitnih sredstava.
Je li svaka zdrava hrana nije baš najbolja za svakoga, odnosno nešto je za neke bolje, U ayurvedi postoje četiri tipa prema kojima se određuje što jesi.
Ono što ja smatram zdravom prehranom dobro je za svakoga. To su prirodne, cjelovite, svježe namirnice i ako ne postoji neka alergija ili zdravstveni problem dobre su za svaki organizam. Takva hrana izvor je najkvalitetnijih vitamina, minerala, ugljikohidrata, proteina, masti i to u najboljim omjerima jer je krojena po zakonima prirode. Ayurveda me nikad nije privlačila zbog mnoštva dodataka prehrani koji se preporučaju uzimati i to su biljke kojih uglavnom nema u našem podneblju. Nisam zagovornik uzimanja bilo kakvih dodataka prehrani i smatram da izvor svega potrebnog organizmu može biti samo hrana koju konzumiramo.
Kako ustrajati u zdravoj prehrani? Je li ona zahtjevna vremenski i financijski pa i dostupna?
Da bi ustrajali u zdravoj prehrani prvo moramo biti svjesni štete koju nam radi prerađena, konzervirana i umjetna hrana.
Toga moramo biti svjesni i prije nego se razbolimo jer ljudi obično imaju potrebu za promjenom prehrane tek kad su na to prisiljeni. Iako nikad nije kasno za promjenu ako se na nju odlučimo.
S obzirom da je najzdravije jesti sezonske namirnice one su nam gotovo uvijek dostupne. Tu su u prednosti ljudi sa sela i oni koji imaju svoje vrtove i voćnjake jer imaju svoj izvor kvalitetne hrane proizvedene s ljubavlju. Hrana proizvedena lokalno pristupačnija je i financijski, nego hrana koja dolazi iz drugog podneblja i s drugog kraja svijeta.
Kako izgleda vaša prehrana kroz dan? Ili tjedan?
Ja dan započinjem vodom sa sokom od limuna natašte. Prakticiram intermitentni post što znači da jedem u razdoblju od 8-10 sati na dan, dok kroz ostatak dana pijem samo vodu ili biljne čajeve. Prehrana mi varira od 70% - 100% sirove hrane, najviše voća. Ovisno o vlastitom osjećaju, a to znam jer sam naučila slušati svoje tijelo. provodim post od 24-48 sati jednom ili više puta mjesečno. Nisam isključiva jer sam potpuno zdrava i ponekad si dopustim i koji nezdravi obrok, ali sam uvijek svjesna toga i ne dozvoljavam si to prečesto.
Ime vašeg savjetovališta je Anasta - odakle to?
Anasta je naziv zadnje knjige iz ciklusa ruskog pisca Vladimira Megrea „Zvonki cedar ruski“. Te knjige su meni promijenile život i pogled na svijet i preporučam ih svakome od srca. Nakon čitanja zadnje knjige odlučila sam otvoriti nutricionističko savjetovanje s namjerom da svojim znanjem i osobnim iskustvom pomognem ljudima sačuvati i vratiti zdravlje promjenom prehrambenih navika i povratkom prirodi i prirodnim zakonima.
