U izložbenom prostoru Kerameikon - Galeriji K 10 (Kukuljevićeva 10, Varaždin) u subotu 27. lipnja u 19 sati otvara se samostalna izložba Klaudije Vukman "Društvo na kvadrat".
Tekst predgovora iz kataloga izložbe:
Tematska izložba intrigantnog naziva „Društvo na kvadrat“ Klaudije Vukman koncipirana je na način da funkcionira kao metafora za svijet u kojem su društveni fenomeni, vrijednosti i problemi dovedeni do ekstrema.
Metafora je to za svijet koji ubrzava, hiperproducira i umnožava vlastite kontradikcije, u kojem se estetika apsurda susreće s intimnim dramama i kolektivnim tjeskobama, pa je pojedinac prisiljen voditi neprestanu borbu za očuvanje autentičnosti i sebstva. O tome sama autorica kaže: „Metaforom 'društvo na kvadrat' željela sam apostrofirati današnji svijet u kojem se sve odvija brže, jače i vidljivije, a vrijednosti i problemi su pojačani, umnoženi i kontradiktorni. Kroz niz keramičkih skulptura i instalacija propitujem teme identiteta, komunikacije i društvenih normi. Ovaj koncept ujedno je i poziv na promišljanje o tome kamo idemo kao zajednica te kako u tom intenziviranom okruženju očuvati ravnotežu i vlastitu ljudskost.“
Pred nama se tako rastvara koherentna, duboko refleksivna i nerijetko ironična kronika suvremenog življenja. Autorica ovoj problematici „intenziviranog društva“ pristupa diskurzivno, provlačeći temu kroz radove koji pokrivaju više od dva desetljeća njezina stvaralaštva. Ne gledajući, međutim, linearno ili kronološki, već iz perspektive današnjeg vremena. Pritom se u tim radovima ne iščitava samo angažirana društvena potka, već oni donose i presjek Klaudijinog likovnog stvaralaštva unazad 22 godine, kao i glavne karakteristike njezina autorskog stila i likovnog izričaja, pa ova izložba tako ima i monografski karakter.
Pojmom koegzistencije danas se često opisuju suvremena autorska stvaralaštva u kojima vlada bogatstvo medija, tehnika, postupaka i materijala, koji se u konačnici spajaju u jedinstvenu cjelinu; u jedan autorski umjetnički mozaik. Upravo se na taj način može okarakterizirati i recentni projekt Klaudije Vukman, koji unutar jedne osmišljene teme istovremeno pruža i uvid u širinu njezina likovnog razmišljanja.
Svoju tematsku priču autorica započinje u socijalno-kulturnim relacijama, ali tu priču ona istodobno isprepliće s vizualnim i estetskim komponentama te s osobnim emocijama. Pritom njezin izričaj u potpunosti uvažava keramiku kao suvremeni medij, s tim da je u nje keramika najčešće u plodnom zajedništvu s drugim medijima i materijalima, pa se krajnji art-objekt, skulptura ili instalacija uvijek smješta u prošireno područje suvremene umjetnosti.
Posebno je intrigantna i konceptualno potentna autoričina sposobnost da keramiku spoji s digitalnim vremenom i njegovim specifičnim tehnološkim artefaktima. Naime, Klaudia Vukman je uz to što je keramičarka i kiparica, po svojoj primarnoj vokaciji i informatičarka, što njezinu radu daje posve unikatnu teorijsku i praktičnu dimenziju. Valja se tu podsjetiti kako su u suvremenoj umjetnosti mediji danas, uz pomoć znanstveno-tehnologijskih sustava informacija i telekomunikacija, presudno utjecali na postavljanje potpuno novih vizualnih očišta. Ti sustavi donijeli su radikalnu promjenu percepcije, a time i promjenu same zbilje, stvarajući njezinu „novu sliku“ generiranu pomoću sofisticirane digitalne tehnologije.
Klaudiji Vukman zasigurno su, u takvom kontekstu, bliske kategorije reprogramiranja i redizajniranja stvarnosti, kao i iluzivne stvarnosti iz informatičkih i kibernetičkih vizura, što je možda utjecalo na to da ovdje dojmljivo materijalizira osnovnu ideju svoga projekta i sugestivno vizualizira kritiku konzumerističkog mentaliteta i društvene stereotipe, ironizira estetiku lijepoga te aktivira kritičku svijesti promatrača. Isto tako da angažirano likovno reagira na svakodnevicu, precizno registrira devijacije u društvu i vizualno ih komentira kroz elemente apsurda i ironije.
U skladu s koncepcijom osnovne teme, događa se tako tu rekonstrukcija i autorska preobrazba viđenoga, odnosno resemantizacija i vizualizacija novog realiteta. U mnogim radovima autorica umjetničkom intervencijom lišava uporabne predmete njihove primjenjivosti, svjesno sabotirajući utilitarnu funkciju keramike i pretvarajući je u naglašenu skulpturalnost. Uporabnost ona redizajnira i transkripcijom uvodi u drugi vizualni sustav oblika, dajući takvim artefaktima u novome kontekstu novo značenje te im udahnjujući novi umjetnički smisao.
Stvarnost se time dekonstruira i modificira, pretvarajući se u umjetničku simbiozu pronađenoga i stvorenoga, u priču u kojoj se narativni sloj bivših predmeta razlaže, a staro sjećanje pretače u novi koncept bogat ekspresivnošću, novom morfologijom i asocijativnošću. Karakterističan je tu svojevrsni transgresijski postupak prevlačenja jedne stvarnosti drugom, novokreiranom, pri čemu se prostor i vrijeme isprepliću, a značenja uslojavaju i pretvaraju u izuzetno zanimljive likovne naracije, koje su jednom sažete, simboličke i metaforičke, a drugi put optički i koloristički razigrane, materičke i opipljive.
Važno je naglasiti kako se autorica pojedinim formama i likovnim razmišljanjima nakon određenog vremena vraća, pa ih nadopunjuje, obogaćuje, ponovno propituje i dorađuje. Nastavlja ranije započetu priču na suvremeni način, u duhu „work in progress“: s pogledom iz drugog rakursa, ali i kroz drukčiji diskurs. Na taj način istražuje različite mogućnosti medija u kojem stvara i razvija svoj izričaj, svoj stil, svoju likovnu osjećajnost i umjetničku izražajnost.
Radovi nastali u ovom dvadesetdvogodišnjem rasponu naizgled su stilski raznorodni, međutim oni svjedoče o neprekinutom istraživačkom impetusu ove autorice. Njezine keramičke skulpture, skulpturalne kompozicije i instalacije kombiniraju vizualni jezik keramičkog i kiparskog medija s izražajnim mogućnostima drugih medija i materijala. Nekad autorica odabire izraziti se geometrijskim rukopisom, nekad oblikuje organske forme, a nekad u izraz unosi elemente pop-arta, konceptualne umjetnosti i urbane eko-ikonografije. Tako nastaju radovi koji su jednom „gradnje u prostoru“, drugi put su to inovativna konstruktivna rješenja, treći put ekspresivne modelacije i sugestivni razgovor prstiju i gline, a četvrti put ironične metafore koje odašilju jasnu poruku i komentar.
Klaudia voli balansirati između pokrenutih formi, živih narativa i čvrstih apstraktnih struktura, pa jednaku pažnju posvećuje modeliranju i slobodnom građenju, uz usuglašavanje plastičkih, pikturalnih i taktilnih elemenata. Ipak, bez obzira izražava li se figurativno-narativno, asocijativno-ekspresivno, sintetski-apstraktno, metaforički ili simbolički, ona to uvijek čini u suglasju s današnjim umjetničkim kretanjima. Uz to, njezini motivi uvijek nose individualni autorski likovni pečat, koji je uvijek njezin vizualno prepoznatljiv nosač priče.
Klaudia Vukman kroz izložbu/projekt „Društvo na kvadrat“ spaja keramički kôd iskona s binarnim kôdom digitalnog doba, zaokružujući neraskidivu sintezu forme i angažiranog sadržaja. Njezini radovi zato nisu samo estetski artefakti, već su pronicljivi likovni komentar i vizualni korektiv stvarnosti koji nas, kroz sraz ironije i empatije, potiče da u svijetu tehnološkog spektakla ponovno dekodiramo vlastitu ljudskost.
Višnja Slavica Gabout
