Prije pojave božićnih kuglica, drvca smo tradicionalno kitili kinčem.
Kinč je u daljoj prošlosti, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, označavao vijenac od grana cmreka koji se postavljao tj. pričvršćivao za drvene stropne greda seljačkih kuća ili grane cmreka koje se postavljalo na stijenu u kut glavne kućne prostorije gdje su stajale svete slike tj. kipi.
- Tako oblikovani kinč kitilo se za Badnjak odnosno Koleni post umjesto danas prihvaćenog božićnog drvca. No, kinč se također u daljoj prošlosti postavljalo i u gospodarske zgrade gdje su bile smještene domaće životinje i na drvene krovne konstrukcije zdenaca tj. bunara - kaže nam etnolog Tibor Martan. Kinč označava također i tradicijski božićni nakit.
Kinč se počeo izrađivati na blagdan sv. Barbare, 4. prosinca. Kinč su u pravilu izrađivale žene i mlađe djevojke. Na području Varaždinske županije za izradu kinča koristilo se raznobojni krep-papir, slamu, jesenske plodove i tijesto. Kulturno-umjetnička udruga “Magda i Luisa” iz Madžareva pokrenula je i manifestaciju ”Festival kinča”, s ciljem promocije tradicijskog božićnog nakita i spašavanja od zaborava.
