Već godinama se raspravlja jesu li tzv. medni “brendovi” koji prodaju med dobri ili se radi o čistim ili djelomičnim patvorinama. Naravno da je kupcu važno znati što kupuje, no provjeriti čistoću meda prije konzumiranja i nije baš tako jednostavno.
Kakvoća meda
- Iako se sam proces proizvodnje meda kod pčela nije mijenjao tisućama godina unazad, tehnološka otkrića napreduju tako brzo da ih je teško pratiti. Krivotvorine se sve teže i teže otkrivaju, sve su savršenije pa ih je odokativno i ljudskim osjetilima gotovo nemoguće razlikovati. Dobar falsifikat teško je prepoznati bez analize. Nažalost, u tom dijelu zakonodavac nije predvidio adekvatne kazne za one kojima se i dokaže da prodaju falsifikat pa imamo slučaj da se kod otkrića proizvod povlači iz prodaje, plati se kazna, a isti se za nekoliko dana vrati na te iste police trgovina - upozoravaju pčelari udruge Pčelarstvo online iz Varaždina, koja je na dojave građana nakon vizualne provjere Državom inspektoratu uputila brojne prijave koje su se pokazale sto posto uspješne.
>>Na Svjetski dan pčela sadila su se medonosna stabla i postavljali pčelinjaci, ali i prosvjedovalo
>>Za novi pomor pčela u Međimurju (opet) krivac needucirani poljoprivrednici?
- Dokaz kvalitete meda u pčelarstvu nisu i nikako ne mogu biti staklenke i razne “naljepnice kvalitete”, kako se to građanima sugerira. Novci poreznih obveznika koje Ministarstvo poljoprivrede troši na takve reklame su uzalud utrošeni. Dokaz kvalitete je Ime i Prezime vašeg pčelara na etiketi koji stoji iza svog proizvoda. Da je taj marketing privatizirane “Nacionalne staklenke” pogrešan govori i činjenica da se u tzv. “Nacionalnoj staklenci za med” na tržištu pojavio, uz kisele krastavce, i ajvar jedne političke stranke što je u svim suprotnostima s važećim pravilnicima, koliko god oni bili pogrešni. Na to kao udruga upozoravamo od samog početka, a točka na i je podatak da su staklenke odavno u slobodnoj prodaji pa u njih možete puniti kako medne krivotvorine tako i marmeladu ili zimnicu - ističu pčelari.
Varaždinski pčelar Damir Poljak upozorava na činjenicu da je i kroz cijenu meda, koju naziva dampinškom, moguće sumnjati u kvalitetu pa čak i na to nalazi li se uopće unutra med.
- Kako objasniti činjenicu da se na polici trgovine nalazi proizvod kojem na etiketi piše “med”, no prodaje se čak i ispod proizvođačke cijene meda. Uzmemo li samo trošak staklenke, poklopca i meda ispada da se sadržaj nazivom “med” prodaje po cijeni nešto malo više od kile i pol šećera. Stavimo li ga na analizu, to nikako ne može biti med - tvrdi Poljak.
Kupac prilikom kupnje pčelinjih proizvoda očekuje kvalitetu i pozitivan utjecaj na organizam. Dobrobit koju nam konzumacija meda donosi je nemjerljiva. Treba znati i da svaki proizvod koji se u EU-u prodaje kao med, prema zakonu ne smije sadržavati aditive, kao ni antibiotike koje neki pčelari koriste, a zakonski nisu dozvoljeni za liječenje pčela jer dokazano rade više štete nego koristi.
Što kažu građani?
Usprkos napretku industrije, med nije moguće proizvesti industrijskim putem, proizvode ga samo pčele. Pitali smo građane znaju li prepoznati pravi med. Miroslav Korenika kaže kako ne zna raspoznati med, no za njega to odradi supruga. - Ona zna i kupuje med od provjerenih pčelara - kaže. I Anđelko Jagečić zna, također uz pomoć supruge.
Mladen Rogina pak smatra da ne zna. - Iskreno, ne znam prepoznati... Nekaj sam načul oko kristalizacije, al’ isto tak’ i da nije to garancija - govori.
- Nažalost ne znam - kratko je rekao Hrvoje Horuščak, i sam zaljubljenik u pčele, ali drži ih isključivo zbog očuvanja okoliša.
No ima i onih koji vjeruju da znaju - Pravi med se kristalizira na hladnoći, ima pomalo gorkast okus, vizualno je nešto rjeđi. Nabavljam ga kod pčelara direktno - govori Darko Martinčević, koji smatra da zna prepoznati lažnjak. Verica Medved smatra da se “pravi med kristalizira, a med koji nije ‘pravi’ je pomalo vodunjav pa prilikom kupnje i na to treba obratiti pažnju”.
Pčelari savjetuju da kušate med ako je to moguće. Sama degustacija nije precizan način utvrđivanja prisutnosti aditiva, no ako vam je okus “glavna briga”, to bi uz garanciju lokalnog pčelara moglo biti sve što vam je potrebno.
- Imajte na umu da vama “čudan” okus ne znači nužno da med nije čist ili da je neispravan. Postoje mnoge vrste meda napravljene od nektara različitih cvjetova, prirodnih voćnih sokova ili čak izlučevina insekata koji jedu te sokove. Svaki od njih proizvodi različite okuse pa čak i med jedne košnice na istoj mikrolokaciji može varirati iz godine u godinu jer pčele skupljaju nektar iz različitih izvora - objašnjava nam dugogodišnji pčelar Franjo Jambrović iz Petrijanca.
“Instant” prepoznavanje
Jedini pouzdani test je analiza u laboratoriju. Pošto nije moguće svaki kupljeni proizvod analizirati u laboratoriju, ljudi koriste metode koje se prenose "s usta na usta". No, iako te u narodu kao prihvaćene metode i nisu sto posto pouzdane, možete ih lako provjeriti doma. Donosimo nekoliko jednostavnih:
1. Stavite li med u hladnjak, neće se kristalizirati. To je jedna od većih zabluda - držite li ga na hladnoći vidjet ćete da će ostati u tekućem stanju. U slučaju mješavina ili patvorina dolazi do kristalizacije.
2. Pojava "bijele pjene" ili sitnije "nečistoće" na vrhu je mogući znak organskog meda bez prisutnosti dodataka i konzervansa.
3. Kapnete li med u čašu s vodom ne smije se razmutiti već samo pasti na dno.
4. Mješavina octa i meda može biti jeftini trik za uočavanje falsifikata. Pokušajte pomiješati nekoliko kapi meda u otopinu octa i vode. Počne li se smjesa pjeniti, to bi mogao biti znak da je kvaliteta meda kontaminirana.
5. Okretajem staklenke te praćenjem kugle zraka koja putuje prema gore u obliku gljive. Što je med gušći, kugla zraka sporije putuje prema gore. No to nam govori samo o gustoći meda. Brzina kretanja zračne kugle ovisi naravno i o temperaturi meda, a što je toplije on je rjeđi i obrnuto.
Provjerene činjenice
Odgovor na pitanje kako prepoznati pravi med teško je dati bilo da ste kupac/konzument ili pčelar. Pouzdana potvrda može se dobiti samo odgovarajućom analizom o detaljnom sastavu meda.
No, jedno je sigurno - kristalizacija je prirodna pojava u medu jer je isti prezasićena otopina prirodnih šećera. Kristalizacija, osim udjela vlage u medu, ovisi i o omjerima glukoze i fruktoze, količini tzv. “nečistoća” koje nisu dio nektara, poput peludnih zrnaca. Neke vrste kristaliziraju ako se ne vade već u samom saću poput meda medljike ili bršljana, a ovisi i o temperaturi na kojoj se čuva med. Idealna temperatura za postizanje kristalizacije je otprilike 16-17°. “Prava kristalizacija” meda ne treba vam smetati, ona je ravnomjerna i bez “odvajanja” nijansi u samoj staklenci.
- Nemojte kupovati med u fazi “polukristalizacije” čak i kad ste uvjereni da je pravi. Naime, sklon je fermentaciji, a time i kvarenju. Jedna od raširenih zabluda je i da se med ne može pokvariti. Naravno da može ako se kao hidroskopan proizvod ne čuva ispravno nakon što ste ga kupili. Količina vode kreće se ovisno o vrsti, od 14 do 23 posto - ističu iskusni dugogodišnji pčelari, članovi udruge Pčelarstvo online.
