Otvorenje izložbe predmeta i fotografija restauratorskih radova varaždinskog akademskog umjetnika Velimira Ivezića pod nazivom "PENTImENTO/POKaJANJE ili o likovima koji nisu bili vidljivi" bit će u utorak 7. veljače u 18 sati u Galeriji HDLU-a u Kuli stražarnici Starog grada Varaždin.
Ovo je prva od 14 izložbi iz ovogodišnjeg programa Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin. Izložba ostaje otvorena do 24. veljače.
O Velimiru Iveziću
Velimir Ivezić je likovni umjetnik i konzervator-restaurator s dozvolom Ministarstva kulture RH za polikromiranu drvenu pokretnu baštinu, skulpture i slike na drvu i platnu te zidno slikarstvo. Samostalni je umjetnik, prezenter baštine i usporavatelj entropije
Rođen je u Varaždinu, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Kauzlarić-Atača i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Specijalizaciju je pohađao u Bayerische Landesamt fur Denkmalpflege, Munchen.
Svoja likovna ostvarenja izlagao je na nekoliko desetaka samostalnih i skupnih izložbi, a kao restaurator radio na mnogim objektima kulturne baštine oko nas što se dijelom može vidjeti iz izložbe u Galeriji HDLU otvorenoj povodom 35 godina njegovog restauratorskog rada. Član je HDLU-a Varaždin.
Pentimento
Pentiment (tal. Pentimento izvorno znači pokajati se) je, kako je poznato, ispravak ili popravak slike tj. preslikana/prekrivena „pogreška“ koja nekoliko stoljeća kasnije, gotovo forenzičnim restauratorskim metodama, otkriva slikarevu dugo i namjerno skrivanu tajnu. Restauratorovu također. Razotkrivanje pentimenata i zakrivenih dijelova slike prilika je da se pronikne u autentičnost umjetničkog djela, prvotnu namjeru, pa i više od toga (Rieglov pojam htijenja tzv. Kunstwollen kao nadindividualne težnje, ali i individualno htijenje samoga stvaraoca). Slično otkrivenje se događa i pri skidanju naknadnih preslika s izvornih polikromiranih površina raznih artefakata i slika. Skidanje preslika, krepiranih lakova, prljavštine i razno-raznih nečisti može dovesti do važnih otkrića i saznanja, mnogo toga otkriti o umjetničkom djelu kao i o etici ili pak predrasudama konzervatorsko-restauratorske struke. Naime, nad restauratorovim poslom stalno stoji dvojba smije li on svojim postupcima zadirati ili ne i ako smije u kojoj mjeri u intimu slikanoga i integritet slike.Stoga u naslovu i spominjem pokajanje (izvorno pentimento) jer, danas više s ovim vremenskim razmakom, nisam više siguran da li bih postupio isto u spomenutom procesu purifikacije.
Kako su, prije nekoliko godina, talijanski restauratori otkrili lice nečastivog skriveno u oblacima na Giottovoj fresci u bazilici sv. Franje u Assissi-u tako je i u ovom našem primjeru oltarne pale sv. Roka, 18. st., iz istoimene franjevačke crkve u Novom Selu Rok u Međimurju pronađen preslikani, ni manje ni više već prelijepi osmi anđeo adorant među oblacima onkraj sv. Roka. Na taj smo način postali svjedoci otkrivanja namjerno skrivenog lica slike i pretvaranja nedostupnog, skrivenog i tajnog u javno i prezentno, ali smo tim postupkom zapostavili slikarevu volju i demistificirali sliku. Takvo autentično, individualno htijenje slikara i postupak sakrivanja bili su najvjerojatnije izazvani intencijom podešavanja kompozicionog ekvilibrija.
Slična su se otkrića dogodila i prilikom skidanja preslika i čišćenja Klementova lica pretvorenog gotovo u nečastivog s istoimene oltarne pale i anđela pretvorenog u harlekina, kao i na slici intenzivno koloriranoga sv. Florjana, a sve iz crkve sv. Klementa u Kelemenu... pa zatim sv. Magdalene čije je suze sakrila koprena krepiranoga laka i skrame, 18. st., iz crkve u Rukljevini, ili sv. Lucije preslikane do neprepoznatljivosti, iz sakralne zbirke Muzeja grada Koprivnice, etc, etc.. U ovim potonjim primjerima skidanja naknadnih preslika nije se remetila slikareva volja, već naprotiv, skidajući diletantske impasto slojeve uljanih boja vratio se izvorni i autentični izgled slika.
Napokon, ispravna i potpuna valorizacija umjetničkog artefakta u mnogome je moguća tek nakon cjelovito i lege artis provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja i postupaka. Nakon intuitivne želje umjetnika za stvaranjem slika i stvaranja samog slijede neumitni procesi entropije, devastacije i sveopćeg propadanja. Stoga se kroz razne procese obnove i njege mora napokon ispravno (re)formirati sliku u postupcima i oku restauratora, a potom opetovano i u oku promatrača, Vašem oku. Slikar se može opet proslaviti, a restaurator pasti u zaborav.
Malene, ovdje izložene, radne fotografije velikoga radnoga formata u fazama prije, tijekom i nakon cjelovito provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova utjelovljuju izložbu s prikazima likova i artefakata koji nisu bili do sada vidljivi kao ni intencije i dugogodišnji napor restauratora.
autor: Velimir Ivezić, konzervator-restaurator
