Renata Sabljak pjevačica je i glumica zagrebačkoga Kazališta Komedije koja je svojom ulogom Donne Sheridan u hrvatskoj izvedbi mjuzikla Mamma mia! osvojila kritiku i publiku. Sudeći po reakcijama relevantne publike koja je predstavu gledala po cijelom svijetu, Renata kaže da su svi iznenađeni i tvrde da je mjuzikl u izvedbi Kazališta Komedije najbolja izvedba koju su gledali izvan Hrvatske, a Varaždinci će ju moći pogledati 18. prosinca u Areni pored Drave.
Riječ je o mjuziklu na glazbu i tekst Abbe, a o njegovoj popularnosti dovoljno govori činjenica da se u svakom trenutku negdje u svijetu izvodi barem šest puta. O svemu tome razgovarali smo sa zvijezdom hrvatske inačice mjuzikla pjevačicom i glumicom Renatom Sabljak.
– Jeste li očekivali ili priželjkivali ovakav uspjeh?
– Nisam očekivala , priželjkivala jesam. Svaka nova predstava novi je početak i novi izazov. Svaki novi projekt, svaku predstavu radim iskreno i do kraja, bez zadrške, sa svim svojim raspoloživim znanjem i vjerom. Međutim, za uspjeh nema formule koja to može garantirati. To je jednostavno splet dobre komunikacije među suradnicima, predanog i čistog rada, odlično baratanje svim vještinama koje oblikuju određenu formu na sceni i ono što gledatelji doista na kraju predstave obično nagrade dugotrajnim pljeskom produkt je mnogo faktora koji se u određenom trenutku poklope istovremeno tvoreći umjetnost i uspješnost. Za mene je u ovoj predstavi to velik kompliment i dar s obzirom na to da je mnogo rada uloženo u Mamma miu, vidljivog i nevidljivog.
– Predstava je brzo postavljena na scenu. Je li se bilo teško u tako malo vremena pripremiti za ulogu?
– Meni osobno nije bila velika prepreka vremenski period u kojem smo radili ovu predstavu, a radili smo je doista kraće nego što smo inače radili predstave forme mjuzikla. Imala sam tu sreću i privilegiju raditi s velikim profesionalcima tako da smo vrlo brzo pronašli zajednički jezik, a olakšavajuća okolnost je bila i ta što je autorski tim već u početku znao što želi, tako da je smisleni, tehnički i izvedbeni dio vrlo brzo pronašao put do realizacije.
– Jeste li zbog uloge Donne već dobili koju ponudu za neki drugi angažman?
– Zasada ne, ali nikad se to ne zna što budućnost donosi.
– Jesu li adaptacije bile zahtjevne: prevoditi scenarij, sinkronizirati pjesme na hrvatski...?
– Mislim da je kolega Dražen Bratulić napravio, u glazbenom dijelu uz pomoć maestra Dinka Appelta, izvrstan posao što se tiče prijevoda. Onaj tko to nije nikada radio, ne zna koliko je to težak i iscrpljujući posao, koji iziskuje ne samo puno znanja, glazbenog i prevoditeljskog, već i osjećaja za ritam rečenice, scene, svega. Da bi prijevod doista funkcionirao u pravom smislu i punini, potrebno je spojiti puno segmenata da bi se sve moglo začiniti na kraju glumačkom interpretacijom i glazbenom kreacijom.
– Zašto je taj mjuzikl postao tako veliki hit u cijelom svijetu i zašto bi ga svi morali doći pogledati?
– Zato što je najbolji pokazatelj da svevremenske pjesme koje svi znaju i koje su nastale prije okosnice ove konkretne priče itekako mogu fantastično i smisleno povezivati cjelinu i fabulu oko koje se sve vrti. Još kad imate ljude koji to rade na vrlo visokoj izvedbenoj razini, onda publika može doživjeti prekrasnu priču, vizualno i auditivno primamljivu, snažnu i ugodnu poput nekog slatkiša, koji ponovo i ponovo želite okusiti.
