Oliver i Gibonni na svojoj koncertnoj turneji nakon koncerta u Splitu stižu u Arenu Varaždin 29. listopada. Ovo će biti treći u nizu koncerata u sklopu turneje "Familija Live". Sreća, zajedništvo i puno odlične glazbe – kako s novog zajedničkog albuma "Familija" tako i niz legendarnih pjesama uz koje su odrastale brojne generacije – sukus je onoga što Oliver i Gibonni pripremaju za Varaždin, a mi smo Olivera Dragojevića nazvali i "uhvatili" ga taman kad se trajektom vozio u svoju Velu Luku, pa smo ukratko porazgovarali o varaždinskom koncertu, ali i drugim stvarima koje čine život.
– Posljednji ste put nastupili u Varaždinu prije nekoliko godina, sjećate li se tog koncerta, kakva je bila publika?
– Publika je uglavnom svugdje ista s obzirom na to da dolaze ciljano na koncert slušati nekoga. Ako oni znaju pjevati pjesme, ako pjevaju s vama i ako je atmosfera pozitivna, onda je uvijek dobro. Teško mi je odvojiti publiku u Varaždinu, Čakovcu ili u Splitu. Uvijek kad su dobro raspoloženi, kad osjete dobre vibracije, onda je svima super.
– Koliko ste često na sjeveru Hrvatske, nastupate li puno u ovim „hladnijim“ krajevima?
– Mogu vam reći da i ne baš previše, ne znam zašto, možda je to stvar menadžera i dogovaranja, ne ovisi o meni.
– Spomenuli ste da smo Vas baš uhvatili na trajektu, kamo putujete?
– Putujem za Velu Luku. Bio sam u Zagrebu, pa kod kuće u Splitu, izdržao sam jednu noć, a kako ja beskrajno volim more, sjeo sam na trajekt i idem u Velu Luku. Tamo me čeka sin, još se može ići na more.
– Volite li više mirniji otočki život nego život u gradu?
– Ja jesam otočanin, tako da mi je to u genima, po roditeljima, baki i djedu – svi smo mi otočani pa se tu osjećamo kao doma, nama je to pod obavezno.
– Čime se bavite na otoku?
– Bavim se sportskim ribolovom, a moji sinovi i ja radimo i dosta oko maslina i vinove loze.
– Znači da Vam nije nepoznat rad koji treba uložiti da bi se dobili „plodovi zemlje“. Hoćete li kušati autohtonu kuhinju kad dođete u Varaždin i koji je Vaš izbor – maslinovo ili bučino ulje?
– Znate što, to je stvar navike, mi smo navikli na maslinovo, ali nije problem, probao sam ja i bučino. Kako putujemo svukuda , probao sam bučino i to je ono – baš dobro. A često smo i išli nešto pojesti u Varaždinu i okolici, probao sam i vašu domaću kuhinju i to mi se isto sviđa.
– Volite li više nastupe u velikim ili manjim prostorima?
– Lijepo mi je nastupati u manjim prostorima kao što su kazalište ili klub, tamo svakome mogu pogledati u oči, vidi se svatko, a kad je velika dvorana i kad je mnogo ljudi, onda se teško nekome obraćati. U intimnom prostoru možeš pronaći nekoga kome možeš pjevati tu večer.
– Što čeka posjetitelje varaždinske Arene?
– Kombinacija Gibonnijevih i mojih pjesama morska je varijanta mediteranskih šansona i Gibonnijevog rocka, odnosno Gibonnijeve pjesme su isto možda pop, ali više europski. Kad se to spoji, dobije se i emocija, i osjećaj za harmoniju, ritam... Želim samo da ljudi iz Varaždina i okolice dođu i opuste se.
