„Chicago from city of rock and baroque“, mjuzikl koji je premijerno izveden na Špancirfestu, kreativni umjetnički tim predvođen varaždinskom redateljicom Majom Kućar ponovo će izvesti 3. siječnja u Centru za kulturu u Čakovcu. Mjuzikl je nadahnut kultnim mjuziklom ''Chicago''.
– Protagonistica radnje Roxie, koju utjelovljuje Ana Brđanović, hotimično ubija svog ljubavnika, zbog čega odlazi u zatvor. Isprve je prestravljena tom idejom, ali ubrzo shvaća da će je novonastala situacija možda dovesti do onoga što želi cijeli život – slave. Pritom, radnju većinom prenosi glazba, koreografija i općenito atmosfera na pozornici, željela sam čim manje koristiti običan dijalog – otkrila nam je u razgovoru Maja Kućar.
Koji su Vam bili najveći redateljski izazovi u pripremi mjuzikla?
Ja sam ponajprije plesač i dosad je moj posao uglavnom bio samo koreografirati ili plesati. Ovo mi je prvi ovako veliki posao i najveći izazov mi je bio biti odgovoran za stotinu detalja koji čine predstavu. Sve je bila moja odluka i time je i odgovornost bila moja, što je bilo pomalo stresno jer je prvi put. Od rasporeda proba, prostora, koreografije, dizajna svjetla, promocije, kostima, rekvizita itd. Ne mogu izdvojiti samo jednu stvar, pravi izazov je zapravo bio uspješno držati ravnotežu između mnogih izazovnih situacija koje su se javljale tijekom priprema. Također, na kraju je trebalo skupiti hrabrosti i stati pred puni varaždinski Korzo. Kažu da je ipak najstresnije nastupati pred domaćom publikom.
Koje su razlike, a koje sličnosti s originalom?
Zadržali smo otprilike glavni kostur radnje, a najveća razlika jest što radimo s glazbom koja nije nužno iz mjuzikla Chicago. Također, originalni mjuzikl je poznat po genijalnim koreografijama Boba Fossea i njegovom prepoznatljivom jazz stilu, a mi uglavnom koristimo modernu plesnu tehniku koja je fuzija svega i svačega: pronaći ćete elemente hip-hopa, klasičnog jazz-a i općenito plesa koji vidite u komercijalnim projektima (spotovima, koncertima i sl.). Spomenula bih i da smo mi malo dalje od klasične forme mjuzikla, a bliži plesnoj predstavi. Imamo nekih točaka koje su kompletno apstraktne, u kojima nema dijaloga, ni konkretne radnje. Poanta se prenosi osjećajem, kao što to obično i bude u plesu.
U projekt ste krenuli s budžetom od 0 kuna. Kakav je to bio koncept i kako vam je uspio?
Tako je, mi smo se okupili prvi put za ovaj projekt i nismo imali prethodni budžet. Recept je puno ljubavi, volje i dobre organizacije. U realizaciji nam je pomogla Turistička zajednica grada Varaždina, Melita Kukec iz Kookabee dizajna, Ksenija Krčar iz HNK i Matej Zebec – dizajner svjetla. Nadam se da smo izvedbama na Špancirfestu dokazali da možemo i sada ćemo naravno tražiti adekvatne honorare za izvedbe. Ja razumijem da ljudi vole besplatne stvari, ali mislim da ne shvaćaju u potpunosti koliko vremena treba da bi se pripremila neka predstava. Plus, ne pričamo samo u vremenu potrošenom za nastanak i uvježbavanje nego o tome da se radi o ljudima koji su značajan dio života proveli u dvoranama, kazalištima ili za mikrofonom. Činjenica da jako volimo ono što radimo ne znači da ćemo raditi besplatno – poruka je koju često moramo slati iako mislim da bi se trebala podrazumijevati. Na publici je da prepozna kvalitetu i odluči na što će potrošiti svoj novac.
Zašto vam izvedba predstave u Centru za kulturu predstavlja ''stepenicu iznad''?
Ovaj put ne radimo u sklopu festivala, već ovisimo sami o sebi. Prostor je prekrasan i jako velik, a nama je cilj da CZK bude pun, što znači da moramo prodati oko 500 karata. Sretno nam bilo.
