Varaždinski husari, udruge osnovane od strane Varaždinske županije kao nastavak elitne vojno konjaničke tradicije varaždinskog kraja, treba Varaždinskoj županiji vratiti pet kompleta husarskih odora sa svim sastavnicama, i to: pet kapa, pet hlača, pet bluza, pet dolama, pet pletenih pojaseva, pet velikih torbi, pet pojaseva s malim torbama, pet pari čizama te sablji, kao i zadržane komponente daljnjih sedam kompleta husarskih odora, i to tri velike torbice, dva pojasa s malom torbicom te sedam pari čizama i sedam 7 sablji.
Odlučila je tako ivanečka stalna služba varaždinskog Općinskog suda nakon što je Varaždinska županija podnijela tužbu protiv Varaždinskih husara radi predaje u posjed posebne opreme koja je uključivala posebno krojene odore u vlasništvo Varaždinske županije, koju je udruga istu koristila uz
njezino odobrenje, sukladno sporazumu iz 2014. godine u kojem stoji da „stranke Sporazuma suglasno utvrđuju da Udruga nastavlja koristiti 12 komada opreme (komplet odora i sablji) u vlasništvu Županije, prema ukupnom zaduženju Udruge te osobnim zaduženjima članova".
Varaždinske je županija, kako stoji u njezinoj tužbi, u travnju 2018. dopisom obavijestila Husare o predviđenoj obnovi husarskih odora danih na korištenje te ga pozvao na povrat radi obnove i šivanja, dok su Husari predali samo pojedine dijelove pojedinih odora. Husari zatim dopisom od 6. svibnja 2018. obavještavaju Varaždinsku županiju o prestanku daljnje suradnje, pritom niti ne spominjući pitanje zadržanih odora, odnosno dijelova odora. Uzimajući u obzir činjenicu prestanka ugovornog odnosa, odnosno raskida suradnje s tuženikom, Županija je dopisom od 16. svibnja 2018. zatražila povrat zadržanih kompleta odora, odnosno zadržanih dijelova pojedinih kompleta, koji nije dobila.
Husari su u odgovoru na tužbu naveli da nije točno da bi Varaždinska husarska graničarska pukovnija, skraćenog naziva Varaždinski husari, bili osnovani od strane Varaždinske županije, već su Varaždinski husari osnovani su dana 15. veljače 2007. na Osnivačkoj skupštini koju su sazvali članovi inicijativnog Odbora Vjeran Rožić, Kemal Salihović i Stjepan Biškup.
-Nije točno da bi se Udruga koristila isključivo posebno opremom koja bi bila u vlasništvu Varaždinske županije. Naime, dio te opreme kupila je sama Udruga svojim novčanim sredstvima. U vrijeme osnivanja Varaždinskih husara 2007. kompleti uniformi su već postojali, a to iz razloga jer su ti kompleti bili dio opreme ranije Udruge Cehovska udruga Husar kojoj je bio predsjednik Esad Šabić. Oprema je Varaždinskim husarima zapravo bila predana od Cehovske udruge Husar koja je prestala postojati. Varaždinska županija nije predala predmetnu opremu tuženiku. Barem tako proizlazi iz dokumentacije kojom raspolaže tuženik, a tužitelj nikada tu dokumentaciju o primopredaji nije želio predočiti tuženiku, iako je to tuženik svojim dopisima tražio, odgovorili su Husari, dodajući da je Udruga nije imala ukupno 12 kompleta, kako to tvrdi tužitelj, već je 10 kompleta, od koja su tri kod bivših članova tuženika Mirka Krambergera, Mihaela Negovca i Stanka Skrbnika, koji su sada članovi Udruge Husarska garda Varaždinske županije. Koja je zaključila Ugovor sa Varaždinskom županijom s kojom usko surađuje pa se zapravo tri uniforme nalaze već u posjedu
Varaždinske županije, a uz ranijih 7 kompleta Varaždinska županija ukupno raspolaže sa 10 kompleta s koliko kompleta je zapravo raspolagao tuženik.
Međutim, kako zaključuje sud, iz popisa članova koji duže uniforme od 6. travnja 2015., a koji je također priložen uz tužbu, razvidno je da Udruga koristi 12 kompleta uniformi u vlasništvu Varaždinske županije, dok je prema primopredajnoj potvrdi od 17. travnja 2018. razvidno da je udruga na traženje Županije vratila samo 7 kompleta uniformi i to nepotpunih, dok je preostale uniforme i opremu koje su vlasništvo Županije protupravno zadržala.
