Svatko tko je želio, mogao se nedavno u palači Herzer „dočepati“ besplatnog primjerka časopisa „Radovi“, Zavoda za znanstveni rad u Varaždinu, čiji su tekstovi pisani prije deset godina bili posvećeni 80. obljetnici života i 55 godina stvaralaštva akademika Miroslava Šicela, Varaždinca, najpoznatijeg po kapitalnoj seriji knjiga objedinjenih pod nazivom „Povijest hrvatske književnosti“.
Naime, prošli su tjedan akademik Krešimir Nemec, prof. dr. sc. Joža Skok, mr. sc. Ernest Fišer i mr. sc. Eduard Vargović napravili hommage za akademika Šicela pa su nas, vađenjem primjeraka časopisa iz prašnjavih kutija, podsjetili na ovog Varaždinca koji je stvarao hrvatsku povijest književnosti.
Zanimljiva povijest
Časopis Radovi nije namijenjen isključivo stručnjacima, u njemu se uvijek nađe neka kontroverza ili na drugi način zanimljiv podatak iz varaždinske povijesti, zanimljiv i nakon deset godina od objave.
Na primjer, u tekstu mr. sc. Ernesta Fišera možete saznati što povezuje Miroslava Šicela i slikara Miljenka Stančića, školske kolege, s Taborom ustaške mladeži, a u tekstu varaždinske književnice Barice Pahić Grobenski možete saznati zašto Varaždin još uvijek traži novog Krležu.
O Miroslavu Šicelu ne pišu samo njegovi sugrađani nego i osobe koje spadaju u kremu teorije i povijesti književnosti: Aleksandar Flaker, spomenuti Joža Skok i Krešimir Nemec, Stjepan Hranjec, Božica Pažur...
Mali koraci
Akademik Nemec ključ za uspjeh Miroslava Šicela u području znanosti o književnosti vidi u njegovoj sustavnosti, postupnosti i privrženosti postupku „malih“, ali sigurnih „koraka“, ali i uvažavanjem svojih prethodnika, pa bismo i za Šicela mogli izreći sintagmu da je kao „Patuljak na leđima diva“, koja se često koristi za umjetnike koji stvaraju poštujući i imajući u vidu sve one koji su stvarali prije njega.
Na riječkoj kroatistici iz knjiga Miroslava Šicela hrvatski realizam predavao je profesor Goran Kalogjera, krupan čovjek s grivom kao lav, koji bi na pitanje zašto on samo jednom mjesečno predaje studentima, a ostali profesori pet puta, odgovorio da on u tom jednom predavanju napravi ono za što ostalim profesorima treba pet predavanja. I nitko nije mislio ništa loše o tome jer su znali da je istina. Taj profesor, koji je bio i dekan Sveučilišta i počasni konzul Rijeke, koji je u svojem kabinetu imao ogromni poster filma Clinta Eastwooda „Blijedi jahač“, dopustio si je da sa strahopoštovanjem govori samo o jednoj osobi – Miroslavu Šicelu – čiji je student i sam bio. Zato onaj izraz „patuljak“ treba uzeti s rezervom, jer patuljak na leđima diva – veći je od diva.
