Drama Milana Ogrizovića, Hasanaginica, glumici Katarini Arbanas i glazbeniku Petru Eldanu poslužila je kao predložak za istoimenu predstavu odnosno, kako su ju opisali, dramu u e-molu za glumicu i klavir, koja se već neko vrijeme izvodi u Centru za mlade (CZM) u Varaždinu.
Drama počinje upečatljivo, glumci su odjeveni u kostime koji podsjećaju na crnogorsku narodnu nošnju, Katarini Arbanas iz oka curi suza dok Petar Eldan svira sevdalinku Alekse Šantića „Što te nema“. Jasno je da će gledatelj biti izložen teškim i ozbiljnim emocijama, koje Katarina Arbanas izvrsno uspijeva izraziti, a to su stid, strah i bol. Netko je jednom rekao da su izvori svih ljudskih problema nesporazumi u komunikaciji, pa se to može primijeniti i na Hasanaginicu i Hasanagu, jer, kao što to znaju ili bi trebali znati svi srednjoškolci, glavni motiv ove balade, odnosno drame je –nesporazum.
Naime, aga je ozlijeđen u ljutom boju, pa mu u šatoru vidaju rane, a Hasanaginicu je stid posjetiti ga i taj je stid motiv kojim se kasnije uzročno-posljedično niže radnja, koja završava tragično.
Komunikacija glazbom
A što čini ovu izvedbu Hasanaginice drugačijom od ostalih Hasanaginica? Drugačijom ju čine izražajne metode. Cijela se predstava sastoji od monologa Katarine Arbanas, odnosno dijaloga, ako glazbu shvatimo kao jezik, kao gitarist Rene Coner, koji kaže da glazba često daje savršenu atmosferu stihovima. Upravo je to uloga Petra Eldana, koji ovisno o Hasanaginičinu raspoloženju svira durove ili molove, ali uglavnom su to molovi, i to oni najtužniji – e-molovi.
Petar Eldan utjelovljuje sve ostale likove, i sinove i muža, što je razvidno iz Hasanaginičinih obraćanja i sinergije emocijama obojenoga glasa glumice i melodije klavira glazbenika. Čini se kao da ponekad glumica kombinira hrvatski i bosanski naglasak i to umanjuje autentičnost predstave. Nekako je uvjerljivije kad koristi dugačke naglaske. Iako je Hasanaginica lektirno štivo, dojam je da ova Hasanaginica nije napravljena za srednjoškolski senzibilitet, nego za gledatelje koji žele doživjeti Hasanaginicu na drugi način, kao komornu dramu, no čini se da bi u tom naumu bili uspješniji da su si dali još kreativne slobode.
Novo tumačenje?
Naime, leksik je arhaičan i ponekad glumica zvuči „neprirodno“. Vidi se da tandem Eldan – Arbanas ima intenciju igrati se tekstom i formom i izaći iz tradicionalnog predloška, ali ne dovoljno. Kad bi ova predstava bila zamišljena kao kreativni eksperiment, možda pokušaj korištenja razgovornog leksika ne bi bio loše rješenje, bila bi to kontekstualizacija u današnje vrijeme. Ili da su ponudili neko novo tumačenje ili rješenje Hasanaginičine nevolje.
Naime, u povijesti književnosti bilo je različitih rješenja i tumačenja, ali su se svi uglavnom svodili na uzimanje u obzir tradicije, običaja i položaja žene u patrijarhalnoj sredini. Jedno od zanimljivijih rješenja ponudio je povjesničar Krešimir Georgijević. On misli da je stvarni Hasanaga često posjećivao pitomo primorje jer su trgovački odnosi bili vrlo živi, pa je tamo dolazio u dodir, kako on smatra, s kulturnijim kršćanskim svijetom i stekao slobodnije, europske običaje i pojmove, zauzdavajući u sebi one vjekovne, tradicijske.
To bi značilo da je zapravo aga „moderni“ čovjek koji ima „tradicionalnu“ ženu, a ne obrnuto. Po toj bi logici žena nosila teret krivnje, jer muž ne shvaća njeno podčinjavanje tradicionalnoj normi i tumači to na svoj način, kao da Hasanaginica nema srca za njega. Pokazalo bi to novo svjetlo na ovo djelo i otvorilo ga novim tumačenjima, a ne bi se izgubio temeljni motiv balade – tragični nesporazum – koji leži u tome što aga i aginica ne gledaju istim očima na problem.
Hasanaginica:
autor teksta: Milan Ogrizović
režija: Tamara Kučinović i ansambl
asistent režije: Nikša Eldan
dramaturginja: Katarina Arbanas
skladatelj: Petar Eldan
scenografija: Dina Zebec
kostimograf: Mladen Grof Jerneić
dizajn svjetla: Tamara Kučinović
songovi: sevdalinka Što te nema obrada Petar Eldan / riječi Aleksa Šantić
tehnička pomoć: Josip Boršoš
izrada nakita: Džana Talijančić
plakat: Matilda Lepoglavec
IGRAJU:
Katarina Arbanas i Petar Eldan
