Što znači Spomenki Dragović što je po struci profesorica kroatistike i komparativne književnosti, što predaje Medijsku kulturu i Scensku kulturu, što je doktorandica književnosti – grana teatrologija, sa završenim poslijediplomskim doktorskim studijem i prihvaćenom temom doktorskog rada vezanog upravo uz varaždinsko kazalište, što je autorica više znanstvenih radova s područja varaždinske kazališne prošlosti i suvremenosti, što je menadžerica za izradu i provedbu EU-projekata, što je odlikovana Medaljom Grada Varaždina (2012.) zbog iznimnih postignuća u području promicanja varaždinske kazališne prošlosti i suvremenosti, što joj to sve znači kad nije u varaždinskoj podružnici HDZ-ove Zajednice žena „Katarina Zrinski“?
Informacije na kapaljku
Naime, po svemu sudeći, Otilija Cvetko, predsjednica spomenute podružnice HDZ-ove zajednice, veći je autoritet, tvrde naši sugovornici, što se tiče pitanja kulture od Spomenke Dragović, koja je nedavno na sjednici Gradskoga vijeća smijenjena iz Kazališnog vijeća (KV), zbog čega je redateljica Ksenija Krčar uputila prigovor.
- Kao članica Kulturnog vijeća grada Varaždina zadužena za područje dramske i plesne umjetnosti te izvedbene umjetnosti uputila sam prigovor Gradu oko imenovanja članova Kazališnog vijeća jer nije poštovan Zakon o kazalištima - potvrdila nam je, no odgovor još nije dobila, jer Grad ima pravo na rok od 30 dana za odgovor.
Mi smo pitali predsjednika Odbora za izbor i imenovanje Grada Varaždina Stjepana Cepanca koje su stručne ili umjetničke kompetencije novoimenovane predsjednice Otilije Cvetko i Anislave Kaniški, koji je odgovorio: “Otilija Cvetko je gospođa bivša vijećnica i ne nalazim nikakve njezine loše strane, a gospođu Anislavu Kaniški osobno ne poznajem, no pokazala se kao najbolji kandidat.”
Možemo zaključiti da predsjednik Odbora misli da ako si dobra osoba, to znači da imaš umjetničke kompetencije.
O čemu je zapravo riječ u toj zbrci? Spomenka Dragović donedavno je bila članica Kazališnog vijeća, čija tri člana prema Zakonu o kazalištima imenuje predstavničko tijelo osnivača iz reda uglednih umjetnika i radnika u kulturi, što znači da Grad Varaždin kao osnivač daje tri stručna člana Kazališnog vijeća, a još dva biraju se iz redova kazališnih radnika te glumaca.
Kazališni djelatnici s kojima smo razgovarali kažu da je do sada u Kazališnom vijeću prvi put bila stručna osoba, Spomenka Dragović, uz dvije nestručne. Novi članovi Kazališnog vijeća HNK-a u Varaždinu uz Otiliju Cvetko su Anislava Kaniški, vlasnica knjigovežnice, i Zlatko Mehun, predavač na Sveučilištu Sjever. Prema tome, kažu naši sugovornici, Otilija Cvetko (HDZ) i Anislava Kaniški (reformisti) nisu ni umjetnice ni ugledne kulturne radnice.
– Svaka Vlada ima pravo imenovati i razrješavati svoje vijećnike, ali ova gradska vlast kao i prethodne u izboru svoja tri predstavnika ne poštuje Zakon o kazalištu – tvrdi Marija Krpan, sindikalna predstavnica kazališnih radnika.
Manipulacija statutom
Varaždinsko kazalište već je nekoliko puta manipuliralo iznenadnim promjenama statuta i pravilnika kojima je iz „igre“ za Kazališno vijeće ispala Spomenka Dragović (HSLS), nakon što je 2014. godine za vrijeme izbora intendanta digla ruku za Vesnu Kosec Torjanac, a ne Jasnu Jakovljević i tako Gradskom vijeću zakomplicirala planove. Tada je ipak uspjela ostati u viijeću, ali sad nije. Po svemu sudeći, zbog sadašnjeg ustrojstva najviše bi mogla stradati kvaliteta programa, jer će o predstavama i ansamblu koji će igrati u njima odlučivati osobe za koje nije baš sigurno da se razumiju u kazalište. Ne bi to bilo prvi put.
– Nakon dva mandata provedena u Kazališnom vijeću imam fobiju od ikakvih komisija i članova poslanih u teatar po „partijskoj dužnosti“, uglavnom kazališnih analfabeta, koji bi trebali donositi bitne odluke vezane uz kazalište. Jedna nas je novopridošla vijećnica u uvodnom govoru srdačno pozdravila i rekla kako ona do sad „inače nije išla u kazalište, ali će u budućnosti to ispraviti“ – prisjetio se glumac Marinko Prga tragikomične situacije kad je on bio član Kazališnog vijeća u komentaru koji je napisao početkom godine.
Kazališno vijeće ima važnu ulogu. Ono je “nadzorni odbor” kazališta, kaže Ivica Pucar, član Kazališnog vijeća, ali nam ukazuje i na paradoks u vezi s tim tijelom.
– U praksi, ima najveću odgovornost, a moć odlučivanja je svedena na minimum. Grad može opozvati sve odluke Kazališnog vijeća. A kad je tome tako, nameće se pitanje, čemu onda uopće imenovati stručno vijeće, ako se njegove odluke ne poštuju. Zato mislim da u vijeću moraju biti stručni ljudi i ugledni umjetnici i osobe od integriteta. Takvim kadroviranjem kazalište se neće pomaknuti ni za milimetar, a “politika” će i dalje imati ne samo zadnju riječ nego i jedinu – smatra.
Naši sugovornici nikoga ne prozivaju i ne napadaju „ad hominem“, ali se boje da će zbog kazališnih „igara prijestolja“ stradati kvaliteta programa i, kako kažu, ne žele da kazalište funkcionira kao amatersko društvo.
– Mi u kazalištu i ne znamo što ćemo raditi i kada. A već smo trebali imati spreman repertoar za 2018. godinu, na temelju tog repertoara Kazalište dobije sredstva za program od Ministarstva kulture i Grada. Da bi se repertoar mogao prijaviti, najprije ga mora odobriti Kazališno vijeće. Kakav god bio i kada ga bude, ovo će ga Vijeće nesumnjivo prihvatiti. Hoće li Otilija Cvetko ili Anislava Kaniški znati argumentirati zašto, primjerice, raditi Feydeaua, a ne Elfriede Jelinek? – pitaju se.
Pravo na rad
Ovo je valjda jedino kazalište koje nema najavljenu sljedeću sezonu (2017./ 2018.) i upis kazališne pretplate, što će se nakon ovog članka vjerojatno napraviti „ad hoc“ kad neki vijećnik upozori na to Jasnu Jakovljević ili umjetničkog voditelja Ozrena Prohića, za kojeg kažu da uopće i ne boravi u Varaždinu, a trebao bi planirati repertoar za sljedeću sezonu, poznavati potencijale varaždinskog ansambla, kreirati politiku kazališta i njegovu prepoznatljivost, brinuti se o tome da kazalište ima mladi kadar, preuzimati odgovornost za eventualne pogreške...
Umjetnički voditelj trebao bi se brinuti da svi glumci iz ansambla budu angažirani u predstavama, ali neki glumci nisu angažirani mjesecima, pa čak i godinama, što djeluje poražavajuće na njih. Okolina ih osuđuje jer primaju plaću, a ne rade ništa, no za glumce je to još gore, pasivnost je za kreativca prava smrt, kažu, a nedavanje posla je i kršenje radničkih prava.
– Svako uskraćivanje prava na rad (i nerad), ne samo glumcima već i svim uposlenicima, kršenje je radničkih prava – kategorična je sindikalna predstavnica Marija Krpan.
Pitali smo Ivicu Pucara, člana Kazališnog vijeća, da komentira zašto je onda izabran Ozren Prohić na tako odgovornu funkciju.
– Kazališno vijeće u kojem ja sudjelujem nije nikad glasovalo o njegovu imenovanju. Vijeće je samo obaviješteno da je Grad Varaždin angažirao umjetničkog savjetnika kao pomoć intendantici. Stoga, ovo pitanje bi trebalo proslijediti “gradskim ocima” koliko su zadovoljni njegovim radom jer je od njih i angažiran – zaključuje.
Spomenka Dragović: Kultura kojoj je gazda politika, nije kultura!
Poštom mi je dostavljeno službeno Rješenje o razrješenju i imenovanju od Osnivača postavljenih članova Kazališnog vijeća. U njega sam imenovana na prijedlog GO HSLS-a na temelju stručnih referenci i kompetencija na kazališnom i kulturnom planu, ali je ispalo da je upravo moja stručnost bila smetnja ondašnjoj vodećoj garnituri Grada, jer konstruktivni dijalog oko rješavanja kompleksne kazališne problematike (programska politika vođenja kazališta, usuglašavanje postojećih akata sa ZOK-om; natječaj za intendanta - poništen nezakonito na temelju moga prebivališta) jednostavno nije bio moguć. Držim da je od krucijalne važnosti suradnja vodećih politickih struktura upravo sa strukom u svim segmentima društva, a posebno u kulturi kao temelju identiteta - od individualnog do nacionalnog. Ako je struka stalno nadzirana od politike i svedena na deklarativno, kvalitativnog pomaka na kulturnom planu ne moze biti. Kultura kojoj je gazda politika, nije kultura! U vremenu masovnog odlaska iz grada i županije, iz cijele Hrvatske, još je mučnije svjedočiti činjenici da se politika ne prestaje baviti samom sobom i pogodovanju interesnim skupinama koje su naša konstanta bez obzira na smjenu čelnih ljudi. Ovo razrješenje za mene nije neočekivano, ali je ishitreno - dogodilo se netom prije sjednice o izglasavanju repertoara za 2018. - te pokazuje začuđujuće nerezumijevanje, otpor, potrebu za nadzorom (i ove) vladajuće političke ekipe. U kojoj će mjeri vodeći ljudi Grada uspjeti nadrasti politiku temeljenu na deklarativnosti (ne dijelimo ljude prema strankama, zanimaju nas isljucivo reference!), pokazat će vrijeme. A 3. sjednica Gradskoga vijeca bila je mnogo sličnija žurnoj politikantskoj podjeli plijena nego (GLAS-ovim) predizbornim obećanjima o nužnoj depolitizaciji javnih tvrtki i gradskih institucija. O natječajima za upravna i ostala vijeća na temelju stručnih referenci - ni glasa, jer metoda razrješenja i imenovanja mnogo je brža i učinkovitija!
Poštom mi je dostavljeno službeno Rješenje o razrješenju i imenovanju od Osnivača postavljenih članova Kazališnog vijeća. U njega sam imenovana na prijedlog GO HSLS-a na temelju stručnih referenci i kompetencija na kazališnom i kulturnom planu, ali je ispalo da je upravo moja stručnost bila smetnja ondašnjoj vodećoj garnituri Grada, jer konstruktivni dijalog oko rješavanja kompleksne kazališne problematike (programska politika vođenja kazališta, usuglašavanje postojećih akata sa ZOK-om; natječaj za intendanta - poništen nezakonito na temelju moga prebivališta) jednostavno nije bio moguć. Držim da je od krucijalne važnosti suradnja vodećih politickih struktura upravo sa strukom u svim segmentima društva, a posebno u kulturi kao temelju identiteta - od individualnog do nacionalnog. Ako je struka stalno nadzirana od politike i svedena na deklarativno, kvalitativnog pomaka na kulturnom planu ne moze biti. Kultura kojoj je gazda politika, nije kultura! U vremenu masovnog odlaska iz grada i županije, iz cijele Hrvatske, još je mučnije svjedočiti činjenici da se politika ne prestaje baviti samom sobom i pogodovanju interesnim skupinama koje su naša konstanta bez obzira na smjenu čelnih ljudi. Ovo razrješenje za mene nije neočekivano, ali je ishitreno - dogodilo se netom prije sjednice o izglasavanju repertoara za 2018. - te pokazuje začuđujuće nerezumijevanje, otpor, potrebu za nadzorom (i ove) vladajuće političke ekipe. U kojoj će mjeri vodeći ljudi Grada uspjeti nadrasti politiku temeljenu na deklarativnosti (ne dijelimo ljude prema strankama, zanimaju nas isljucivo reference!), pokazat će vrijeme.
A 3. sjednica Gradskoga vijeca bila je mnogo sličnija žurnoj politikantskoj podjeli plijena nego (GLAS-ovim) predizbornim obećanjima o nužnoj depolitizaciji javnih tvrtki i gradskih institucija. O natječajima za upravna i ostala vijeća na temelju stručnih referenci - ni glasa, jer metoda razrješenja i imenovanja mnogo je brža i učinkovitija!
