Ova godina je za ivanečku Speleološku udrugu “Kraševski zviri“ započela nadasve zanimljivo i motivirajuće. Naime, u siječnju su došli do otkrića da se u naselju Mali Komor u Općini Mače nalazi trenutačno najdulji speleološki objekt u Hrvatskom zagorju! Radi se o špilji koju su nazvali Sutinščica zbog istoimenog obližnjeg potoka koji je oblikovao cijelu dolinu Sutinskih Toplica.
Ulaz u špilju je članovima udruge pokazao lokalni stanovnik, gospodin Božo Cerčić iz Malog Komora koji je ispričao priču kako su prije 40-50-ak godina unutra ulazili jedino rudari koji su za ulazak trebali sakupiti dovoljno hrabrosti jer unutra još postoje vertikale, a moguć je i spoj s ponorom s gornje strane brda, dok za vrijeme intenzivnih padalina voda izlazi van kroz ulaz što predstavlja opasnost za ljude, koji se u tom trenutku mogu naći u špilji.
Prekrasne dvorane pod zemljom
O svim detaljima ovog zanimljivog, ali i hvale vrijednog poduhvata, kojim se ne samo istražuju već i čuvaju špilje i jame – biseri našeg podzemlja, popričali smo s Vinkom Dubovečak, predsjednicom Speleološke udruge “Kraševski zviri“ Ivanec i instruktoricom speleologije.
Sve sakupljene informacije bile su dovoljan motivator za članove Speleološke udruge “Kraševski zviri“ Ivanec koji su ušli u špilju na način da su prvo otkopali sediment na ulazu koji se nataložio djelomično kao posljedica erozija tla s površine te kao posljedica taloženja sedimenta kojeg je donijela voda iz špilje. Kako kažu, u nekim dijelovima špilja je bogata sigama (stalaktitima) koje su uništene najvjerojatnije prilikom prolaska znatiželjnih prolaznika. To je, uz ostavljanje smeća u i ispred špilje, glavni razlog zbog kojeg članovi Udruge ujedno mole posjetitelje da ne onečišćuju okoliš i samim time ne ulaze u špilju jer je ulazni dio opasan i krušljiv te postoji mogućnost urušavanja ulaza.
Prema katastru speleoloških objekata u Republici Hrvatskoj, dosad su se najduljim speleološkim objektima u Hrvatskom zagorju smatrale Židovske jame na Medvednici (Donja Stubica) sa 95 metara podzemnih kanala te špilja Dopolanščica na Ravnoj gori (Klenovnik) sa 80 metara podzemnih kanala.
Topografsko snimanje ove špilje potvrdilo je da njezina trenutačno istražena duljina iznosi čak 236 metara, a najveće iznenađenje koje je pružila ivanečkim istraživačima su dvije veće dvorane koje se otvaraju nakon prvih 120 metara. Tako je jedna dimenzija 10 x 10 x 6 metara, dok je druga dimenzija 13 x 9 x 4 metra (dužina x širina x visina). No, speleolozi naglašavaju kako je do tih dvorana otežano doći zbog koprcanja u blatu i suženjima na određenim mjestima. Osim spomenutih dvorana, postoje i špiljski kanali koji završavaju s jednim manjim jezerom dimenzija oko 2 x 2 metra te se ne može procijeniti trenutačno koliko špilja ima još perspektive. Istraživanje ovog speleološkog objekta odvijalo se periodički jer su se čekali pogodniji vremenski uvjeti kako bi se voda u unutrašnjosti povukla. Kako kažu sami članovi, špilja im “nije dala mira” i nešto ih je cijelo vrijeme privlačilo i tjeralo da joj se vrate kada god bi vremenski uvjeti poslužili.
Kopneni rakovi i klice
- Osim što smo se vraćali u nju s ciljem izrade speleološkog nacrta, voda u špilji nam nije dala mira, odnosno sifon /jezerce na kraju špilje. Sifon je mjesto u kojem je špiljski kanal potpuno ispunjen vodom. Nismo mogli procijeniti da li će se voda još spustiti, da možemo proći barem glavom iznad vode. Samim time se otišlo opet do sifona na kraju špilje i vidjelo se kako se voda povlači. Tada smo vidjeli i nastavak kanala, ali voda je još uvijek bila visoka – kazala nam je Vinka, dodavši kako su tom prilikom u vodi snimili i špiljsku faunu – jednakonožne kopnene rakove koji su u potpunosti prilagođeni životu u podzemlju i vodi (stigobiont). Također, u špilji je uočeno na više mjesta klijanac neke biljke, a Vinka nam je objasnila kako sjemenke dolaze u podzemlje putem zraka, vode ili posredstvom životinja te da su špilje biljkama pogodan okoliš za klijanje jer imaju puno vlage. Kako doznajemo, takve biljke su izdužene jer pokušavaju doći do svjetlosti, no nakon nekog vremena ipak ugibaju zbog nedostatka svjetlosti.
Kanal, jezero, dvorana...
Probijanjem kroz vodu, došli su do jezerca na kraju špilje iza kojeg su ušli u manju dvoranu dimenzija 3 metra duljine, 3,6 metra širine i 3,5 metra visine, nakon koje se nastavlja horizontalni kanal koji je djelomično potopljen vodom. No, tu nije bio kraj i špilja ih je opet nagradila ulaskom u novu dvoranu čiji je pod također djelomično potopljen, dok se veći i širi dio dvorane nastavlja penjanjem. Dimenzije spomenute dvorane su oko 10 metara duljine, 3 metra širine, dok visina iznosi 4 metra. Nakon cjelokupnog istraživanja koje je trenutačno provedeno, ivanečku ekipu dočekao je šećer na kraju - iza te dvorane nastavlja se manji potopljeni kanal (sifon) koji, kako kažu, ujedno predstavlja i najveću perspektivu za daljnje istraživanje u sušnijem dijelu godine čime bi istraživanje i upoznavanje ovog nam mračnog i tajanstvenog svijeta dobilo svoj nastavak, ali i konačnu spoznaju o trenutačno najduljoj zagorskoj špilji o kojoj, kao i o svim ostalim na području zagorja, brinu ovi čuvari našeg bogatog podzemlja.
